Plaće u državnom sektoru postale su niske i neprivlačne: Što o ambicijama govori to da Hrvati žele raditi u trgovini?

To da je u Hrvatskoj već godinama najpopularniji poslodavac trgovački lanac DM, znan je podatak. Priča o najljudskijim uvjetima za rad genijalnog osnivača DM-a Nijemca Götza Wernera prenosi se od usta do usta. Werner je poznat jer je sa zaposlenicima dijelio profit, ugađao im je na mnoge načine, nagrađivao ih, educirao.

Nedavno je preminuo, no po posebnoj anketi koju tradicionalno provodi MojPosao, DM je već trinaestu godinu među Hrvatima prvi na popisu najpoželjnijih poslodavaca. Sretnika koji rade u DM-u u Hrvatskoj je oko 2400. To, dakle, ne začuđuje, no uvelike začuđuju drugi rezultati ankete. Među deset najpoželjnijih poslodavaca nalazi se čak pet trgovačkih lanaca.

Pored DM-a Hrvati žele raditi i u Lidlu, Mülleru, Kauflandu i Bipi. U prvih deset su pored čistih trgovaca i dvije velike hrvatske megatvrtke, koje se osim trgovinom bave i proizvodnjom, a to su Fortenova Grupa, bivši Agrokor, te Atlantic Grupa. Među velikanima je i jedno turističko veliko poduzeće, hotelijer Valamar Riviera, a treći od deset, koji remeti taj sklad i umetnuo se među trgovce je Rimac Grupa. Hrvatski IT jednorog, a sada i dvostruki jednorog. To da su Hrvatima favoriti među poslodavcima trgovački lanci zvuči senzacionalno, ali kad se bolje razmisli, to govori ponešto i o našoj ambicioznosti, afinitetima i mentalitetu. Hrvati, dakle, žele primarno siguran posao, miran posao, bez preuzimanja puno odgovornosti.

Njihove ambicije vezane uz karijeru skromne su, kao što su skromne i mogućnosti napredovanja u takvim gigantima masovnog zapošljavanja, u kojima, naravno, ima mjesta i za karijerni napredak, ali za manji broj njih. To što je Rimac Grupa treći najpoželjniji poslodavac govori, pak, da među nama ima i dosta, većinom mlađih, koji svoju šansu vide u propulzivnoj industriji, pomaže naravno i to što je vlasnik naš domaći čovjek, koji zapošljava i na stotine mladih stranaca iz cijelog svijeta, globalno je prepoznatljivo i zvučno ime i stoga bi mnogi Hrvati željeli biti dio te priče.

Nekad je pojam najsigurnijeg i najpoželjnijeg posla bilo dobiti neki tzv. državni posao, ali su očito u međuvremenu plaće u državnom sektoru postale isuviše niske i neprivlačne. Izuzetak je najbogatija državna tvrtka HEP, koja je na petom mjestu ove ljestvice, i to očito stoga što ima najbolje i najviše plaće. Samo kao podsjetnik, nekada je pojam bio raditi u Hrvatskoj lutriji i Ini. Danas na prvih 20 Lutrije nema, a Ina je tek na slabašnom 12. mjestu. Među 20-oricom je i drugi hrvatski jednorog Infobip. Svakako je zanimljivo da se među tu ekipu probio i netko iz pravog industrijskog sektora, Končar.

Visina plaće nije, pak, prvi kriterij izbora, nego su važniji sigurnost, harmonični odnosi, pa socijalna odgovornost poslodavca, a tek onda novac. Stotine tisuća mladih koji su proteklih godina otišli u inozemstvo uvjeravali su da im je najbitniji razlog bio plaća i napredovanje, dakle upravo ono što je onima koji su ostali u drugom ili trećem planu. Kako bilo, anketa pokazuje da Hrvati u većini nisu skloni poduzetništvu, da budu sam svoj poslodavac, ne žele riskirati, nego im se jednostavnije uklopiti u već postojeću, uhodanu strukturu i ekipu.