Pitate li se ikad kolika je vaša interkulturna inteligencija

U vremenu sveprisutne umjetne inteligencije sve rjeđe postavljamo pitanje koliki je nečiji kvocijent inteligencije, odnosno IQ, dok su nekada testovi kojima smo procjenjivali ljudske sposobnosti poput logičkog zaključivanja, rješavanja problema, te razumijevanja obrazaca i brojeva, bili jako popularni. Možda je u pitanju strah od toga de će strojevi ionako vrlo brzo nadmašiti našu prosječnu ljudsku inteligenciju pa bilo kakve usporedbe već postaju smiješne, a možda je posrijedi činjenica da logističko-matematička inteligencija više nije presudna kako bi netko uspio u životu. Dapače, neće nam puno otkriti o nečijoj osobnosti i sposobnostima, osim što će ih kolege i prijatelji moći hvaliti kako su jako pametni. Naime posljednjih godina stručnjaci više ističu emocionalnu i socijalnu inteligenciju kao presudne za osobni razvoj, profesionalni uspjeh, kvalitetu odnosa i cjelokupno životno zadovoljstvo. No, u vremenu u kojem živimo sve više dolazi do izražaja jedna nova vrsta inteligencije, poznata kao interkulturna inteligencija. To je pak skup vještina i sposobnosti koje pojedincu omogućuju učinkovito i uspješno snalaženje u odnosima s pripadnicima drugih kultura, odnosno prebacivanje iz jednog kulturnog konteksta u drugi. To ne znači samo poznavanje drugih kultura, već aktivno sudjelovanje u interakciji s pripadnicima različitih kultura uz poštovanje, uvažavanje i svijest o kulturnim razlikama. Pojednostavljeno rečeno, visinu naše interkulturne inteligencije određuje naš odnos prema, primjerice, našim novim sugrađanima pristiglima s Filipina ili iz Nepala, ali i učinkovito uklapanje u lokalnu kulturu kad se preselimo u Dublin ili uz Bodensko jezero. Za razliku od matematičke i logičke inteligencije, mnogi smatraju kako će umjetna inteligencija baš na tom području malo teže dostići ljudske sposobnosti, mogućnosti prilagodbe i snalažljivosti jer je razumijevanje drugih kultura te njihovo usklađivanje s vlastitom iznimno kompleksno.