Vječna dilema zbog koje se prekidaju obiteljski ručkovi, prijatelji posvađaju i prestanu razgovarati, možda će jednom biti konačno razriješena. Mi, Hrvati, često vjerujemo da je baš naš grad najljepši, što je, naravno, subjektivan dojam, no ipak postoje i objektivni kriteriji prema kojima se takve odluke mogu donositi. Kaže se da je ljepota u oku promatrača, ali što se događa kada promatrač postane umjetna inteligencija? Evo odgovora koji smo dobili:
“Hrvatska ima puno lijepih gradova, svaki s posebnim karakterom i šarmom. Evo nekoliko koji se često izdvajaju kao 'najljepši':
Dubrovnik – poznat kao biser Jadrana, s impresivnim zidinama, starom gradskom jezgrom i pogledom na more. Split – Dioklecijanova palača u središtu grada daje mu jedinstveni spoj antičke baštine i živog modernog života. Zadar – povijesni grad s rimskim forumom, crkvom sv. Donata i suvremenim instalacijama poput Morskih orgulja i Pozdrava suncu. Šibenik – s katedralom sv. Jakova (UNESCO), uskim kamenim ulicama i tvrđavama s pogledom na more.
Rovinj – istarski gradić poznat po starom gradu na poluotoku, šarenim kućama i romantičnoj atmosferi. Pula – s rimskim amfiteatrom i bogatom antičkom poviješću. Opatija – elegantna rivijera s vilama iz doba Austro-Ugarske, parkovima i šetnicom uz more. Zagreb – glavni grad, s Gornjim gradom, Trgom bana Jelačića, katedralom i bogatom kulturnom scenom. Osijek – glavni grad Slavonije, s Tvrđom, baroknom arhitekturom i Dravom. Trogir – mali, ali izuzetno lijep grad pod zaštitom UNESCO-a, s romaničko-gotičkom jezgrom."
Dosta gradova u Hrvatskoj je stradalo u Drugom svjetskom ratu, i to teško, i ili nisu obnovljeni nakon rata ili su katastrofalno obnovljeni nakon rata zato danas u Hrvatskoj ima puno manje lijepih gradova nego što je trebalo biti. Primjer je i moj Zadar koji je li-la po ljepoti. I to kažem ja, Zadranka. Definitivno, objektivno i činjenično, dva najljepša grada u Hrvatskoj su Dubrovnik i Split. Ni jedan drugi grad, odnosno, gradovi, u Hrvatskoj se s njima ne može/ne mogu uspoređivati. Po ljepoti su niže od njih rangirani. Objektivno i činjenično.