Pet kardinala koji će usmjeriti izbor Franjina nasljednika i odrediti smjer Crkve

U Vatikanu traje "sede vacante", razdoblje između smrti pape i izbora njegova nasljednika. Crkvom tada, s ograničenih ovlastima, upravlja Kardinalski zbor, koji se svakodnevno sastaje na općim kongregacijama na kojima se raspravlja i o pripremi konklave, koja će početi zaključavanjem Sikstinske kapele. Tko će iz nje izaći kako novi poglavar Svete Stolice? Izrazitog favorita nema.

Prvi azijski papa?

Izdvojili smo pet imena koja se najčešće vrte u analizama. Među njima je Pietro Parolin (70) iz Italije, državni tajnik od 2014. godine. Neki ga teolozi smatraju jednim od glavnih kandidata za novog papu s obzirom na njegovu "istaknutost u katoličkoj hijerarhiji". Nadgledao je kontroverzni dogovor Svete Stolice s komunističkom Kinom o imenovanju biskupa, kad je bilo glasnih kritika katolika u Europi i Sjedinjenim Državama koji su optužili Crkvu da se prodala komunističkoj Kini u pogrešno vrijeme. Bio je uključen u neuspjelo ulaganje Vatikana u nekretnine u Londonu, kad je izgubljeno nekoliko desetaka milijuna dolara, što bi mu mogao biti minus. Kako je bio veleposlanik u Venezueli, dobro poznaje latinskoameričku crkvu, a vide ga kao nekog tko će nastaviti trasom koju je zacrtao papa Franjo, kao "umjerenoga kandidata za kontinuitet". Njegovi kritičari vide ga kao "modernističkog progresivca s globalističkom vizijom" i "pragmatičara koji će ideologiju i diplomatska rješenja staviti iznad tvrdih istina vjere". Izaberu li ga za papu, bio bi to ujedno povratak talijanskoga kardinala na čelo Vatikana nakon Poljaka sv. Ivana Pavla II., Nijemca Benedikta XVI. i Argentinca Franje. Minus mu je i to što nema veće pastoralno iskustvo. Parolin je rođen u pokrajini Vicenza u sjevernoj Italiji. Kad je imao deset godina, otac mu je poginuo u automobilskoj nesreći. Svećenički poziv osjetio je već u ranoj mladosti i s 14 godina otišao u sjemenište u Vicenzi. Nakon svećeničkog ređenja 1980. godine poslan je na studij kanonskog prava na Sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je započeo i obuku za vatikansku diplomatsku službu. Tri godine djelovao je u Nigeriji, u Meksiku je pomagao u ponovnoj uspostavi diplomatskih veza između te zemlje i Svete Stolice, a 1992. pozvan je natrag u Rim kako bi radio u Državnom tajništvu pod kardinalom Angelom Sodanom. Dobro govori talijanski, francuski i španjolski, a služi se i engleskim jezikom. Papa Franjo imenovao ga je državnim tajnikom 2013. i pozvao ga u svoje unutarnje Vijeće kardinala, koje ga savjetuje o reformi Crkve.

Jedan od najspominjanijih kandidata je i Luis Antonio Tagle (67) s Filipina, za kojeg neki kažu da bi bio Franjin izbor za prvog azijskog papu, a i nazivali su ga "azijskim Franjom". Upravo ga je papa Franjo prije šest godina doveo u Rim, na čelo vatikanskog misionarskog ureda za evangelizaciju naroda, koji služi potrebama Katoličke crkve u velikom dijelu Azije i Afrike. Tagle često spominje svoje kinesko podrijetlo jer je njegova baka po majci iz dobrostojeće kineske obitelji koja se preselila na Filipine. Želio je prvo biti liječnik, no otišao je ipak u sjemenište San José. U njegovim formativnim godinama na njega su velik utjecaj imali isusovci. Napustivši taj red, 1982. zaređen je za svećenika manilske nadbiskupije. Kad ga je papa Franjo 2020. uzdigao u rang kardinala biskupa, to se tumačilo kao znak velike naklonosti. Kako pišu analitičari, kardinal Tagle ne posjeduje samo osobine slične Jorgeu Bergogliu i opsežno pastoralno i administrativno iskustvo već ima i značajno teološko i povjesničarsko obrazovanje. Slovi kao najliberalniji među kandidatima. I Tagle je, kao i Bergoglio, kritizirao stav i jezik Crkve prema gay osobama, neudanim majkama i razvedenim ili ponovno vjenčanim katolicima.

– Mnogi ljudi koji su pripadali tim skupinama bili su žigosani, i to je dovelo do njihove izolacije od šireg društva – rekao je Tagle, koji bi, bude li izabran, postao prvi papa iz Azije, kontinenta s najbržim rastom katoličkog stanovništva.

Među papabilima, kandidatima za papu, je i Matteo Zuppi, 69-godišnji nadbiskup Bologne i predsjednik Talijanske biskupske konferencije, blisko povezan sa Zajednicom Sant'Egidio, katoličkom dobrotvornom organizacijom sa sjedištem u Rimu. Papa Franjo proglasio ga je kardinalom 2019. godine. Bio mu je, vele, prirastao srcu jer je među vjernicima bio poznat kao "ulični svećenik" kojem nije bilo mrsko odlaziti na periferije kako bi pomogao siromašnima i marginaliziranima, ovisnicima o drogama, beskućnicima, zanemarivanoj romskoj djeci... Zuppi bi, pišu mediji, bio kandidat u Franjinoj tradiciji služenja onima na marginama. Zuppijev otac radio je za vatikanske novine L'Osservatore Romano, a majka mu je bila nećakinja kardinala Carla Confalonierija, dekana Kardinalskog kolegija 1960-ih i 1970-ih. Papa Franjo slao ga je na brojna putovanja po svijetu, pa i u mirovnu misiju u Ukrajinu.

Vodeći konzervativni kandidat je mađarski kardinal Peter Erdő (72), čvrst zagovornik tradicionalnih katoličkih učenja i doktrine koji bi, vele, predstavljao velik odmak od Franjina pristupa, to više što se protivio praksi da se razvedeni ili ponovno vjenčani katolici smiju pričestiti. No to što je dvaput biran za čelnika Vijeća europskih biskupskih konferencija, 2005. i 2011., znači da uživa poštovanje europskih kardinala, koji imaju većinu. Odrastao je u komunizmu. S 51 godinom bio je jedan od najmlađih kardinala kada ga je Ivan Pavao II. uzdigao u Kardinalski zbor 2003. godine. Govori njemački, talijanski, francuski, španjolski, engleski i svoj materinski mađarski. Napisao je 25 knjiga i smatra se velikim intelektualcem. Uz Roberta Saraha iz Gvineje, kao mogući favorit s afričkoga kontinenta spominje se Peter Turkson (76) iz Gane. Kardinal Turkson bio je već među najizglednijim kandidatima 2013., no neke prognoze govore da sad ima veće šanse nego tada. Bio bi prvi crni papa nakon više stoljeća. Rođen je u obitelji s desetero djece oca katolika i majke koja je bila obraćenica iz metodističke sekte. I on je u sjemenište otišao s 14 godina. U Gani je surađivao s Programom za razvoj Ujedinjenih naroda. S obzirom na njegovo iskustvo u socijalnoj pravdi i povezanost s UN-om, papa Benedikt XVI. imenovao ga je predsjednikom Papinskog vijeća za pravdu i mir, a papa Franjo potvrdio ga je na tom položaju 2013. godine. Kad je podnio ostavku na mjesto prefekta tzv. superdikasterija, papa Franjo imenovao ga je kancelarom Papinske akademije znanosti i Papinske akademije društvenih znanosti.

Miljenik zapadnih liberala

O Turksonu se piše kao o modernom kardinalu koji je dugi niz godina bio miljenik zapadnih liberala. Aktivno je sudjelovao na sastancima Svjetskoga gospodarskog foruma u Davosu, zastupajući interese Vatikana u globalnim gospodarskim pitanjima i viziji gospodarskog razvoja u skladu s načelima socijalne pravde i općeg dobra. "Kardinal sa značajnim pastoralnim i međunarodnim iskustvom, čiji pristup rezonira s političkom ljevicom, globalistima i ekološki osviještenima na svjetskoj pozornici, kardinal Turkson nedvojbeno bi nastavio put koji je započeo papa Franjo, predstavljajući kontinent na kojemu vjera najbrže raste", navodi se u jednoj od analiza.

Pričali smo s hrvatskim hodočasnicima u Vatikanu, došli su oprostiti se od pape Franje