Pitanje oženjenih svećenika u mojoj je agendi, kazao je papa Franjo i na taj način otvorio još jedno osjetljivo poglavlje Katoličke crkve. Franjo je jučer tijekom mise u Domu Sveta Marta otkrio kako je o pitanju oženjenih svećenika razgovarao 10. veljače s rimskim klerom.
Na tom susretu bilo je sedam svećenika koji su slavili 50. obljetnicu svećeništva, ali je bilo i pet bivših svećenika koji su skinuli svećeničku odoru kako bi se oženili. Na pitanje jednog od prisutnih, Giovannija Ceretija, o oženjenim svećenicima (u istočnim crkvama oženjeni muškarci mogu postati svećenici), papa Franjo je odgovorio kako je taj problem u njegovoj agendi, odnosno o njemu će se uskoro raspravljati. To je novo otvaranje pape Franje, nakon rasprave o držanju prema rastavljenim i ponovno oženjenim parovima te prema gay osobama.
Prema informacijama iz izvora bliskih brazilskom kardinalu Claudiju Hummesu, papa Franjo mu je najavio da bi se moglo započeti s promišljanjem o celibatu. No, tu je vijest šef Ureda za tisak Svete Stolice otac Federico Lombardi malo ublažio, kazao je kako ne postoji papino pismo Hummesu sa sadržajem o celibatu, ali je točno da je Franjo više puta poticao brazilske svećenike da s hrabrošću predlože neka pastoralna rješenja.
Činjenica da je papa Franjo najavio kako mu je pitanje celibata na programu ne znači da će on odmah biti ukinut.
Pitanje celibata je pitanje prakse, a ne pitanje dogme unutar KC. Katolici istočnog obreda (grkokatolici) poput pravoslavaca rede oženjene muškarce. Da li je to dobro? S jedne strane, oženjeni svećenik ima obitelj o kojoj se treba brinuti i nastupa opravdana sumnja kome će se posvetiti: obitelji ili župi? S druge strane, oženjeni svećenik ima osobno iskustvo obiteljskog života i svih onih problema koji muče nas obične smrtnike te se opravdano ističe kako bi takav svećenik bio bolji župnik. E sad, što je stvarno bolje? Rasprava je potrebna kako bi se Crkva odteretila onih koji su primili svećenički red, ali i (istovremeno, potajice) zasnovali obitelj.