Otkrili smo da privatizacija nije bila samo pljačka društvenog vlasništva nego i silovanje kulture življenja od kokošara i primitivaca

Budući da sam rođen u Litvi, to bi trebao biti litavski (materinski jezik, op.a.), ali ja ga govorim i razumijem oko 30 posto. Govorim ruski još uvijek jako dobro, ali nikada ga nisam naučio čitati i pisati jer nikada nisam živio u Rusiji, nego sam samo rođen u Sovjetskom Savezu. Bile su mi tri godine kada smo se doselili u Austriju, gdje sam odrastao, ali od 1988. tristo dana godišnje sam na putu, po svim kontinentima. Moj otac je rođen u Čeljabinsku, duboko u Rusiji, na Uralu, a djed u Mariupolju, ukrajinskom gradu koji više ne postoji. Ponosim se svojim židovstvom, ali nisam religiozan, a slavim Božić i Uskrs. Dom mi je u Beču, u kojem sam ipak uvijek barem malo i stranac, a opet posvuda u svijetu osjećam se pomalo kao kod kuće. Pa sad vi meni recite što sam ja i koji je moj identitet. Ovo je odgovor koji je proteklog tjedna u intervjuu u Obzoru kolegi Branimiru Pofuku na pitanje o nacionalnom i kulturnom identitetu dao Julian Rachlin.