Pod pritiskom Europske unije i niza presuda Europskog suda za ljudska prava, Hrvatska napokon mora ispraviti nepravdu prema ljudima kojima su u vrijeme komunizma konfiscirani (oteti) stanovi bez ikakve naknade. Međutim, u medijima je gotovo prevladavajući stav sažalijevanja zaštićenih najmoprimaca koji su desetljećima za parsto kuna živjeli u tuđim stanovima, uglavnom na elitnim lokacijama u Zagrebu i drugim većim hrvatskim gradovima.
Naravno, time ne želimo reći da zaštićene najmoprimce treba baciti na ulicu, ali vlasnike treba obeštetiti i vratiti im njihove stanove. Privatno vlasništvo je neotuđivo i ne treba zastupati teze da ljudi godinama žive u oduzetim stanovima, pa bi to nakon 40-50 ili više godina trebalo postati normalno jer je to njihov dom. Taj isti dom oduzet je nekome drugome jer je bio neprijatelj ili makar nije bio po volji tadašnjem jugoslavenskom režimu. Država jednako tako treba osmisliti plan i za zaštićene najmoprimce i dati im prijelazni rok u kojem mogu riješiti svoje stambeno pitanje. Vladi to nije nimalo lako pitanje jer su suočeni s prosvjedima zaštićenih najmoprimaca, ali najgore bi bilo da Vlada, kao brojne dosad, odustane od zakona i povuče ga iz procedure.
Time bi se nepravda samo nastavila i prebacila nekoj budućoj Vladi na rješavanje. Premijer Plenković mora biti ustrajan, a olakotna mu je okolnost što je zakon u nadležnosti njegova koalicijskog partnera HNS-a. Odnosno u resoru HNS-ova potpredsjednika Vlade i ministra graditeljstva Predraga Štromara, što bi barem donekle moglo amortizirati napade da desni HDZ zastupa isključivo stranu oštećenu u komunizmu. Nakon tolikih godina vlasnici i potomci vlasnika otetih stanova zaslužuju da im se njihova imovina napokon vrati i da ih se prikladno obešteti.
Pogledajte i galeriju: Na Markovom trgu prosvjed zaštićenih najmoprimaca
A tko pita mene gdje ću stanovati? Unajmim stan i plaćam, 4 tisuće kuna mjesečno. Po kojoj logici netko može biti zaštićen i to isto plaćati 100 kuna? Tko je onda tu građanin drugog reda? Ja ili "zaštićeni"?