Oko 60 posto bolovanja pada na tvrtke, to je ogroman parafiskalni namet

Hrvatska udruga poslodavaca proteklih je dana ponovno otvorila pitanje promjene sustava naknada za bolovanje radnika. HUP već neko vrijeme zagovara prebacivanje većeg tereta plaćanja bolovanja s poslodavaca na državu, odnosno Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje). Prema postojećim propisima, radnici imaju pravo na naknadu plaće u iznosu od minimalno 70% (kolektivnim se ugovorima često ugovara viši postotak od zakonom propisanog minimuma) prosječne plaće u prethodnih šest mjeseci tijekom prva 42 dana bolovanja na trošak poslodavca.

Nakon proteka 42 dana bolovanja trošak prelazi na račun države, pri čemu se visina naknade za dio zaposlenika smanjuje, i iznosi do 70% propisane osnovice, pri čemu naknada ne može prelaziti 995,45 eura. Prema podacima HZZO-a za 2024. godinu, oko 60 posto dana provedenih na bolovanju (kada se izuzmu dani bolovanja zbog čuvanja trudnoće i njege člana obitelji) pali su na teret poslodavaca (velika većina epizoda bolovanja pada na račun poslodavaca, ali su bolovanja na račun države znatno dulja). Udio poslodavaca u ukupnom financijskom trošku bolovanja još je i veći s obzirom na to da nema gornjeg ograničenja iznosa naknade plaće, pa za sve natprosječne plaće poslodavci plaćaju veću naknadu od one koju radnik može dobiti od HZZO-a. To naknade za bolovanje čini vjerojatno najvećim parafiskalnim nametom u Hrvatskoj. Te činjenice svakako zahtijevaju da se o ovoj inicijativi HUP-a ozbiljno promisli. Otvaranje ovog pitanja, dakako, ne treba miješati s pitanjem prava na plaćeno bolovanje kao takvim. Naknada plaće za vrijeme bolovanja jedno je od važnijih dostignuća u razvoju socijalne države i socijalnih prava jer omogućava egzistenciju radnika i u trenutku bolesti. Ovdje se postavlja pitanje raspodjele troška tog prava i uloge socijalnih doprinosa i općih poreza u financiranju takvih prava.