Od siromašnog djeteta do tragične žrtve kojoj je presudio šogor – u vrijeme kada je ubijen bio je najuspješniji hrvatski olimpijac svih vremena

S ukupno četiri medalje, dva zlata, srebrom i broncom, Matija Ljubek u povijest se upisao kao jedan od najuspješnijih hrvatskih olimpijaca svih vremena, a s više od 300 odličja i jedan je od najtrofejnijih hrvatskih sportaša uopće. Blistava sportska karijera započela je 1975., kada je kao 22-godišnjak na Svjetskom prvenstvu u Beogradu u kanuističkom maratonu na 10.000 metara osvojio broncu. Samo 25 godina kasnije krvlju je ispisan tragičan kraj njegova života. Mjesec dana prije svog 47. rođendana, 11. listopada 2000., Matija Ljubek mučki je ubijen u Valpovu, a smrtonosne hice iz puške M-48 ispalio je njegov tada 38-godišnji šogor Marko Varžić. Kobnog dana Matija Ljubek je sa svojim starijim sinom došao iz Zagreba u Valpovo. Obitelj se okupila u domu Sonje Vuković, sestre Matijine supruge Goranke, gdje su nakon ručka gledali nogomet i odmarali. U 19.50 sati krenuli su u Matijin kafić "Kanu", no dok je Sonja ispred kuće stavljala torbu u automobil, njezina 15-godišnja kći Martina zatvarala garažu, a Matija razgovarao sa sinom, iz živice je iznenada iskočio naoružani muškarac. Uperio je pušku u tada 22-godišnjeg Matijina sina, naredio mu da se pridruži ocu, nakon čega je zapucao.

– Kako je opalilo, šogor Matija uhvatio se za nogu i jauknuo. Pomislila sam: "Dobro, noga! Zvat ćemo hitnu". No, kad se Matija počeo zaokretati i padati, pogodio ga je u lopaticu. Srušio se u živicu. Krenula sam prema njemu, a Matko mi je rekao: "Tetka, bjež’mo, ovaj će nas sve pobiti", ispričala je kasnije Sonja Vuković. Tek nakon krvoprolića prestravljena je žena iza cijevi prepoznala Marka Varžića, čovjeka na čijem je vjenčanju bila i vjenčana kuma kada je ženio Matijinu sestru Dubravku. Nakon što je Matijin sin potrčao prema kući čija su vrata nažalost bila zaključana, Varžić je ponovno zapucao, no metak na sreću nije pogodio mladića, završivši u kuhinji.

Ipak, kobni hici ispaljeni u Ljubeka nisu te večeri bili kraj Varžićeva ubilačkog pohoda. Nakon što je ubio olimpijca, odvezao se do kuće svog drugog šogora, časnika HV-a Ante Bungića (44) u Belišću. Dok je Bungić, ne sluteći ništa, mirno sjedio na trosjedu, Varžić se preko terase ušuljao u njegovu dnevnu sobu gdje je odmah krenuo u obračun. Ispalio je jedan hitac u Bungića i na mjestu ga ubio, a drugim je metkom teško ranio njegovu suprugu Katicu, Matijinu sestru. Nakon masakra, ubojica je sjeo u automobil i krenuo natrag prema Valpovu, no putem ga je presrela policija. Kada su djelatnici Hitne pomoći došli po ranjenu Katicu, rekavši da kasne jer se u Valpovu dogodilo ubojstvo, nesretna je žena odmah pretpostavila da je žrtva njezin brat, Matija Ljubek.

Što se krilo u pozadini krvoprolića?

Razloge strahovite tragedije pokušalo se rasvijetliti na mučnom suđenju koje je uslijedilo. U fokusu su se našli narušeni obiteljski odnosi i imovinske nesuglasice oko kuće u kojoj su zajedno živjeli Varžićevi i Matijina majka Tonka, koju su na dohranu uzeli najmlađa kći i njezin suprug. No, za staricu se obiteljski dom ubrzo pretvorio u kuću strave i užasa. Tonka Ljubek je stoga odlučila opozvati oporuku te svoj dio kuće, koji je do tada kanila ostaviti samo kćeri s kojom je živjela, ipak razdijeliti na svu svoju djecu. No, Varžiću se to nije svidjelo, pa se s punicom sve više sukobljavao. Dok je u rujnu te 2000. godine Matija bio na Olimpijskim igrama u Sydneyu, Varžić je njegovoj majci živim octom zalio lice, a kasnije joj je palicom slomio nogu. Matiji nisu javili što se dogodilo, no kada su po njegovu povratku u Zagreb počeli isplivavati detalji mučne priče, olimpijac se odmah zaputio u Slavoniju kako bi majci pronašao smještaj u domu umirovljenika. No, tog kobnog dana Varžić se odlučio obračunati s njim.

Zločin i kazna

Iako je, braneći sebe, Varžić na račun svojih žrtava iznosio niz optužbi tvrdeći da su mu prijetili i "željeli ga uvući u nečasne poslove", sud je ocijenio da je ubojičin motiv za krvavi pohod na dvojicu šogora bio koristoljublje. Za ubojstva dvaju šogora, pokušaje ubojstva Matijina sina i sestre Katice Bungić te ozljeđivanje Tonke Ljubek Županijski sud u Osijeku osudio je Marka Varžića na 30 godina zatvora. Nakon žalbi i trećestupanjsko je vijeće Vrhovnoga suda Varžićevu žalbu naposljetku odbilo kao neosnovanu. Prema obrazloženju danom u konačnoj presudi drugostupanjski je sud "pravilno zaključio da je koristoljublje kao pobuda kod optuženoga postojalo u vrijeme izvršenja obaju kaznenih djela" te je Vrhovni sud nakon žalbi, povisio kaznu za još 5 godina. Premda je Varžić bio sudionik Domovinskoga rata i pokajao se, a vještak je utvrdio da je bio smanjeno ubrojiv, način na koji je ubio i pokušao ubiti, njegovo plansko postupanje, kao i teške posljedice rezultirale su visinom dosuđene zatvorske kazne koja je "primjerena društvenoj opasnosti počinjenih kaznenih djela, posebno njihovoj težini".

"Ubojica mog oca izlazi na vikende, ne osjećamo se sigurno!"

Nakon odsluženih 25 godina Varžiću su počeli odobravati vikend-izlaske. Nikica Ljubek, sin ubijenog Matije Ljubeka tijekom gostovanja u emisiji N1 televizije u svibnju ove godine otvoreno je progovorio o strahu i neizvjesnosti s kojima njegova obitelj živi zbog činjenice da čovjek koji je ubio njegova oca i tetka te teško ranio tetku, a obitelji poručio da njegov "posao još nije završen“ redovito dobiva vikend-izlaske iz zatvora. "Ubio mi je oca iz zasjede, brata mi je promašio, otišao je kod mog tetka, ubio ga na mjestu i prostrijelio tetu koja je tada uspjela preživjeti, ali od trauma je prerano preminula – to je utjecalo na njezin životni vijek. Uopće se ne osjećamo sigurnima, stalno čitamo o tome kako država priča o pravima ubojica, a što je s pravima žrtve? Kome da se mi obratimo?", otvoreno je zapitao Ljubek, dodajući kako njegova obitelj strepi svaki put kada osuđenik izađe na slobodu.

"Pisali smo ministarstvu, pričali smo i sa svim ljudima zaduženima za pitanja pravnog sustava, ali svi nam govore da je pravo takvo i da ubojice imaju svoje pravo izlaziti za vikend. Ove godine je pušten već šest-sedam puta na slobodni vikend, dobio je i trotjedni godišnji odmor. Izlazi bez pratnje i bilo kakvog nadzora. Ima samo ograničenje kretanja na području općine Lepoglava, ali to je sat vremena od Zagreba. Oni nas obavijeste kad on izlazi van. Zašto? Zato da se iselimo iz Hrvatske tada? Da se zatvorimo u kuću i kupimo oružje? On može sjesti u auto, u autobus, doći u Zagreb, nije problem nikog danas pronaći. I što onda? Njemu će produžiti zatvor, a mi ćemo opet imati tragediju", upozorio je sin Matije Ljubeka, poručivši kako je obitelj uspjela preživjeti tragediju iz prošlosti, no sada ih ponovno prati osjećaj nesigurnosti zbog izlazaka osuđenika iz zatvora.

Isprobajte arhivu Večernjeg lista