ZAGREB - Zastrašivanja, prijetnje, premlaćivanja i likvidacije svjedoka u stilu američkih gangsterskih filmova pojmovi su koji se vežu uz organizirani kriminal. Da ni Hrvatska, posebno njezina metropola, nije iznimka od tog pravila, osvjedočili smo se proteklih godina nakon mnogih mafijaških obračuna na vrućem zagrebačkom asfaltu.
Ubojstvo Veselina Marinova Bugarina, čovjeka koji je mnogo znao o opskurnom svijetu zagrebačkog podzemlja i zbog toga vjerojatno platio glavom, najnoviji je u nizu obračuna zagrebačkih "mafijaških klanova". No, to ubojstvo od drugih likvidacija "junaka" crnih kronika razlikuje se zbog činjnice što je Marinov uskoro trebao sjesti na klupu za svjedoke remetiničke sudnice, kao jedan od ključnih svjedoka braniteljskog tima u procesu "zločinačkoj organizaciji".
Svjedok za kojeg je obrana tražila zaštitu identiteta zbog njegovih spoznaja o sukobima između klanova dvojice ubijenih "kraljeva zagrebačkog podzemlja" - Zlatka Bagarića i Vjeke Sliška - nije stigao ni progovoriti. Isto kao što o sukobima dvaju zaraćenih klanova nije stigao pričati ni Vjeko Sliško, šef Vinka Žuljevića Klice, osumnjičenog za ubojstvo V. Marinova.
I dok je Marinov bio predloženi zaštićeni svjedok obrane, Sliško je bio svjedok, doduše nezaštićeni, kojeg je predložilo tužiteljstvo i koji tijekom istrage nije rekao gotovo ništa čime bi ozbiljnije teretio "dečke s Knežije". Očekivanja tužiteljstva da će "kralj poker automata" u remetinečkoj sudnici "propjevati" o suparničkom klanu, uništio je James Cappau, koji je prošle godine likvidirao Sliška.
No, Marinov i Sliško, samo su najdrastičniji primjeri svega onog što se tijekom gotovo dvije godine odvijalo iza kulisa "suđenja desetljeća". Mnogi svjedoci, koji su prodefilirali remetiničkom sudnicom, izgledali su ustrašeno, iako su rijetki na izravne upite htjeli govoriti o prijatnjama i zastrašivanjima.
Medijski najeksponiranije zastrašivanje bilo je objavljivanje osmrtnice živom Zoranu Miletiću, zaštićenom svjedoku tužiteljstva, koji je danima svjedočio o vezama okrivljenika s zagrebačkim narko tržištem. Morbidna prijetnja "Drukeru" očito je trebala biti upozorenje što će se dogoditi svima onima koji otkažu lojalnost "mafiji".
Sa sličnim prijetnjama susreo se i Lovro Flanjak, pravomoćno osuđeni zbog švreca marihuanom. Tijekom svog iskaza u Remetincu, nekoliko je puta ponovio da su mu okrivljenici tijekom šetnji zatvorskim krugom dobacivali i prijetili.
O prijatnjama je pričao i Anđelko Turudić, svjedok kojeg je u svom iskazu počesto spominjao pokajnik Tomislav Marinac. Turudić je bio i napadnut i pretučen u ožujku 2001. u jednoj restauraciji u Markuševcu, što se također dovodilo u vezu s njegovim svjedočenjem u Remtincu. Na Staru godinu 2000,. pretučen je bio i Damir Dragić, čovjek koji je prema nekim informacijama trebao svjedočiti u korist "zločinačke organizacije".
Spomenuti primjeri mali su dio onog što se kroz debelo dignuti zid šutnje zagrebačkog podzemlja uspijelo probiti u javnost. A nakon ubojstva Veselina Marinova, taj će zid zasigurno biti još deblji.
I. Jakelić