Raúl Castro napustio je jučer predsjedničku palaču na Kubi, čime je završila era vladanja obitelji Castro, ali je pitanje hoće li doći do radikalnijih promjena u državi koja je imala socrealističko uređenje od 1959. godine kada je na Fidel Castro na tenku ušao u Havanu.
Kubanska revolucija stvorila je prvu lenjinističku državu zapadno od željezne zavjese. Kao i u europskim državama satelitima Sovjetskog Saveza, tako su i na Kubi komunisti došli na vlast uz pomoć oružja, a ne na slobodnim i demokratskim izborima. Nakon što je revolucionar Fidel Castro (1926. – 2016.) prepustio 2006. vlast svome bratu Raúlu, došlo je do određenog otvaranja države, ali je zadržala svoja komunistička načela.
Sada je položaj šefa države preuzeo Miguel Díaz-Canel (58), inženjer elektrotehnike, koji će vjerojatno nastaviti kastrovsku politiku. Mogli bismo kazati (parafrazirajući proglas poslije Tita Tito) kako poslije Castra ostaje Castro. Razlika je što je trebalo čekati Titovu smrt, dok je Raúl Castro (86) još u prosincu prošle godine najavio kako će napustiti vlast 19. travnja. Díaz-Canel je bio potpredsjednik države i čelnik kubanske Komunističke partije, ali nije sudjelovao u revoluciji, jer još nije bio rođen.
Nakon što je imao neka administrativna zaduženja i nakon što se penjao stepenicama hijerarhije KP-a, Díaz-Canel je 2009. postao ministar obrazovanja, a tri godine poslije i potpredsjednik vlade. Ipak, čini se kako je liberalniji od ostalih kubanskih političara. Díaz-Canel podržava homoseksualna prava, otvoreniji je prema internetu, kao i prema tisku premda je na sastanku KP-a govorio da bi trebalo zatvoriti medije koji kritiziraju vlast. Američki embargo Kubi ocijenio je pokušajem uništenja revolucije. Castrova Kuba bila je u pokretu nesvrstanih država, ali je glumila svoju nezavisnost. Bila je ne samo uz Moskvu već je i ekonomski ovisila o SSSR-u.
Kada je pao Berlinski zid, i europske su države postale višestranačke, očekivalo se da će i na Kubi doći do promjena jer joj je, uz ostalo, uzmanjkala pomoć Moskve. No, Castro i njegova revolucija bili su snažniji od sirena demokracije. Díaz-Canel bio je čelnik KP-a u dvjema najvažnijim pokrajinama Kube, u pokrajini Villa Clara u kojoj je rođen te u pokrajini Holguin, odakle dolaze braća Castro. Ljudi ga se sjećaju kako vozi bicikl u majici s likom Che Guevare.
Kubi su potrebna strana ulaganja. Trenutačno ima dvije valute – kubanski peso (CUP), u kojem Kubanci primaju plaću, i konvertibilni peso (CUC) za turizam ili kupnju nekretnina. Potrebno je dati 24 CUP-a za jedan CUC. Hoće li Díaz-Canel otvoriti i veću mogućnost privatnicima, odnosno hoće li otvoriti tranziciju na Kubi, teško je kazati isto kao što je teško prognozirati kakve će imati odnose sa SAD-om. To više jer se sada u Bijeloj Kući nalazi Donald Trump, koji ima drugačiju viziju prema Havani u odnosu na svoga prethodnika Baracka Obamu, koji je 2014. najavio ukidanje ekonomskog embarga Kubi.
Valjda misli pustice ih sve na azilj u USA a once i dalje provodit socijalizam na Kubi.