Normalno bi bilo da u 2020. imamo politiku koja spaja i gleda u budućnost

Ako je netko mislio da je Zoran Milanović političar novog doba, onda se prevario! Iako su mnogi imali očekivanja da se promijenio, otkako je izabran za predsjednika, kad su se čuli njegovi prvi javni istupi... Bio je pomirljiv, nekonfliktan... Ono, kao neka idila da je nastupila... I onda je usred Jasenovca pokazao svu svoju čudnu narav, čudan karakter, kao da je dugo u njemu čučao neki bijes, stari zatomljeni Milanović, i samo je bilo pitanje dana kad će eksplodirati. I eksplodirao je. I to gdje, na komemoraciji u Jasenovcu, na mjestu gdje se odaje počast žrtvama, na mjestu gdje nema mjesta politikantstvu, bijesnim ispadima, govoru mržnje...

Osvježenje je bilo već to što više nema paralelnih komemoracija, što je državni vrh zajedno, što je jedino normalno očekivati. Kao što bi bilo normalno da su zajedno kod odavanja počasti žrtvama Bleiburga. No Milanović je sve to neko novo ozračje bacio u smeće i opet raspirio vječne rasprave o ustašama i partizanima, za koje smo se nadali da će nestati iz političkog diskursa i da će se mahom zadržati ondje gdje im je i mjesto - u historiografskim krugovima, u povijesnoj znanosti. Milanović svojim izljevom da ploču HOS-a treba baciti, a onda još dodatnim pojašnjenjima koja su pokušala opravdati njegov izljev bijesa, ili što je to već bilo, totalno nas je vratio unazad. I pokazao je koliko je zapravo ideološki opterećen, ostrašćen, koliko nije dorastao funkciji predsjednika države, jer si šef države takav primitivan izljev ne može dozvoliti, posebice ne na mjestu gdje se odaje pijetet žrtvama.

Ali kad se sjetimo kakav je bio Milanović ranije, posebice kad se sjetimo s kojim je žarom i energijom branio „lex Perković", kako je lagao i varao hrvatsku javnost, zajedno sa svojim sadašnjim šefom kabineta Orsatom Miljenićem, onda nas ništa ne treba čuditi da mu nije dugo trebalo mirno razdoblje. Problem HOS-a nije od jučer, kao i problem ustaškog pozdrava „za dom spremni", koji je imao neku svoju funkciju u ratu, a koji danas neki žele provući na cijeli Domovinski rat, kao da je to bio poklič svih branitelja. No problemi se ne rješavaju na Milanovićev način. O problemima se razgovara hladne glave. Isto kao što možemo raspravljati o ploči HOS-a u Jasenovcu, danas u Novskoj, i da je postavljanje u Jasenovcu bilo i provokacija jer se mogla postaviti odmah u Novskoj. Sve je to za raspravu. Ali kad predsjednik države kaže da to tamo negdje treba baciti, a na ploči su imena ljudi koji su poginuli u ratu, što onda očekivati? Naravno da je ta njegova nerazumna izjava izazvala bijes i ogorčenje na sve strane. A on? Umjesto da se pospe pepelom, u svojoj maniri još žešće nastavi dijeliti lekcije, s još više žuči!

VIDEO Državni vrh i predstavnici stradalih odali počast žrtvama Jasenovca

Video: Edina Zuko/PIXSELL / Ilustracija

Ista je stvar s Bleiburgom. Milanović može imati svoj stav ovakav ili onakav, ali ne može poreći povijesne činjenice. I ako se odaje počast i tim žrtvama, zašto se ne oda počast u Hrvatskoj? Zašto to opet treba biti Tezno kod Maribora? Zašto ne na Mirogoju? Ili u Maclju? Tako je Milanović i ranije bježao s Josipovićem u Maribor, pa tako sad nastavlja istu politiku koja je posve nerazumna, osim valjda njemu jedina razumna. Koliko bi za Hrvatsku značilo da su sva trojica bila u Jasenovcu, položila vijenac, odala počast, odšutjela na bilo kakve političke izjave, pa i na medijske upite... Isto kao što bi bilo za normalizaciju i relaksaciju društva jedino normalno da se sva trojica pojave i na Mirogoju kod odavanja počasti bleiburškim žrtvama, kao što treba zajedno slaviti i naše pobjede u Domovinskome ratu. Odnosno, bilo bi danas 2020. godine normalno da konačno imamo politiku koja spaja, a ne koja dijeli, politiku koja se ne upušta u povijesne rasprave, politiku koja je uključiva, a ne isključiva, politiku koja se ne bavi prošlošću nego gleda kako ćemo bolje živjeti u budućnosti. To bi bilo jedino normalno, a sve drugo je nenormalno i samo nas dalje vuče unazad.

Ali onda i premijer zakuca, kad kaže da on ne dopušta nikakav povijesni revizionizam! Lupi floskulu, da se valjda nekima svidi oko sebe. Pupovcu, primjerice. A što znanost podrazumijeva? Upravo reviziju! Druga je stvar negacija povijesnih činjenica. No, ako ćemo zabraniti svaku reviziju, onda ukinimo znanost! I sve povjesničare na burzu!