Opasnost od nuklearnog sukoba u Europi ponovno ulazi u fokus sigurnosnih rasprava. Njemački politolog Joachim Krause upozorava da se sigurnosna situacija na kontinentu pogoršava, a Europa – posebno Njemačka – nije dovoljno pripremljena za takav scenarij. Krause, umirovljeni profesor međunarodne politike i bivši direktor Instituta za sigurnosnu politiku na Sveučilištu u Kielu, smatra da se percepcija nuklearne prijetnje promijenila posljednjih godina, posebno zbog rata u Ukrajini i promjena u globalnim odnosima moći. Prije četiri godine Krause je govorio da je strah da bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao izvesti nuklearni napad neutemeljen. Danas kaže da je situacija drugačija.
"Tu sam izjavu dao dok je Joe Biden bio predsjednik SAD-a. On je u rujnu 2022. jasno dao do znanja da bi ruska uporaba nuklearnog oružja protiv Ukrajine imala nesagledive posljedice. Sumnjam da bi Donald Trump – koji očito traži bliskost s Putinom – postupio na isti način. Što više slabi naše sigurnosno jamstvo od strane SAD-a, to je veća opasnost koja dolazi iz Rusije – uključujući i nuklearnu." Govoreći o ruskoj strategiji, Krause ističe da nuklearno oružje ima važnu ulogu u politici Kremlja. „Mislim da u zapadnoj Europi ovu prijetnju ne shvaćamo dovoljno ozbiljno: Putin nuklearno oružje prije svega koristi kao instrument za zadržavanje osvojenih teritorija. To ima učinka, jer europski političari postavljaju velika ograničenja kada je riječ o vojnoj pomoći Ukrajini“, izjavio je Krause za poznati njemački medij Die Welt.
Prema njegovim riječima, trenutačna nuklearna ravnoteža u svijetu i Europi pokazuje značajnu neravnotežu. „Trenutačno Rusija usmjerava više od 1500 pojedinačnih nuklearnih bojevih glava prema Europi i prema SAD-u. Amerikanci raspolažu sličnim brojem – dok Europa ima samo francusko i britansko nuklearno oružje. To je ukupno nešto manje od 400 komada.“ Te su bojeve glave, dodaje, prvenstveno namijenjene nacionalnoj obrani Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, što europske države bez vlastitog nuklearnog oružja stavlja u posebno osjetljiv položaj.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno je ipak najavio mogućnost zajedničkog ulaganja s Njemačkom u europsku sigurnost. "Macronov govor pokazuje da je Francuska spremna zaprijetiti Rusiji strateškim nuklearnim oružjem radi opstanka Njemačke. U tu svrhu želi povećati relativno mali francuski nuklearni arsenal. To je prvi korak u pravom smjeru. No to ne znači nuklearno sudjelovanje kakvo poznajemo iz NATO-a. Osim toga, nisam siguran hoće li Macron uopće uspjeti dobiti parlamentarnu potporu za nuklearno naoružavanje. A treba dodati i ovo: ako nakon predsjedničkih izbora 2027. na vlast dođe Rassemblement National, na francusku zaštitu više nećemo moći računati", tvrdi njemački stručnjak.
Krause smatra da europske države zasad nemaju realnu mogućnost razviti vlastito nuklearno oružje u kratkom roku. Njemačka je, primjerice, vezana međunarodnim sporazumima koji joj zabranjuju proizvodnju ili posjedovanje nuklearnog oružja, iako bi u teoriji mogla napustiti te sporazume ako bi se sigurnosna situacija dramatično promijenila. Osim političkih prepreka, postoje i tehničke. Njemačka je nakon odustajanja od nuklearne energije izgubila velik dio infrastrukture i stručnosti potrebne za razvoj takvog oružja. Krause podsjeća da je situacija nekada bila drugačija. Do 1990-ih Njemačka je, kako kaže, bila „latentna nuklearna sila“, što znači da bi u relativno kratkom vremenu mogla razviti nuklearno oružje da je to odlučila.
U današnjim okolnostima, smatra on, Njemačka mora tražiti sigurnost kroz savezništva. „Moramo osigurati da SAD ostane naš sigurnosni jamac – i biti zadovoljni ako se za to zainteresiraju i Francuska i Velika Britanija“, ističe Krause. Istodobno upozorava da se globalna nuklearna ravnoteža mijenja zbog brzog jačanja kineskog arsenala. „Kina već neko vrijeme godišnje proizvodi oko 100 novih nuklearnih bojevih glava i uvodi nova oružana sredstva – rakete, krstareće projektile i bombe“, kaže. „Sredinom 2030-ih mogla bi imati strateški arsenal koji se po veličini i kvaliteti neće bitno razlikovati od onoga Rusije i SAD-a.“
Takav razvoj događaja mogao bi promijeniti nuklearnu ravnotežu koja postoji još od Hladnog rata. Krause smatra da bi u tom slučaju Sjedinjene Države mogle ponovno aktivirati dio nuklearnog oružja koje se trenutačno nalazi u rezervi, posebno nakon isteka sporazuma New START 2026. godine. Ipak, ne očekuje ponavljanje dramatične utrke u naoružanju kakva je postojala sredinom 20. stoljeća. „Pedesetih i šezdesetih godina SAD i Sovjetski Savez proizvodili su desetke tisuća nuklearnih bojevih glava. To je bio apsolutni ‘overkill’. Takve razine nuklearnog arsenala danas više ne postoje“, objašnjava.
Na kraju, Krause u razgovoru za Die Welt upozorava i na širi problem u europskoj političkoj kulturi, posebno u Njemačkoj. „Odbacivanje svega nuklearnog toliko se duboko urezalo u političku DNK Nijemaca da smo izašli iz svega što ima veze s nuklearnom energijom“, kaže. „Naš nuklearni ‘IQ’ drastično je pao, a politika je pritom ignorirala činjenicu da se u Rusiji ponovno pojavljuje nova nuklearna prijetnja – protiv koje nemamo odgovore.“ Prema njegovu mišljenju, upravo zato Europa mora ozbiljnije razmišljati o vlastitoj sigurnosti u vremenu sve nestabilnijih međunarodnih odnosa.
Pa neka pogleda demonstracije u Njemačkoj,na transparentima piše "nije nas strah Putina već EU političara.