Grad Križevci građaninu mora platiti na ime naknade imovinske štete iznos od 15.500 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a morat će mu nadoknaditi i 12.300 eura troškova parničnog postupka, također sa zateznom kamatom. Građanina je podnio Općinskom sudu u Bjelovaru tužbu u kojoj navodi da je kao zakupnik s Gradom kao zakupodavcem u ožujku 2011. sklopio ugovor o zakupu neizgrađenog građevinskog zemljišta u svrhu bavljena poljoprivredom. Zemljište u zakupu uredno je koristio sukladno ugovornoj namjeni, no Grad mu je 4., 5. i 6. rujna 2020. kombajnom ubrao sav urod zasijanog kukuruza, odvezao i zadržao za sebe!
Na sudu je tužitelj detaljno ispričao kako je obavio sjetvu, prihranu i zaštitu kukuruza, sve potrebne radnje, osim konačne – žetve. Žetvu je umjesto njega, obavio Grad. Izračunao je da je nastala šteta u ukupnom iznosu od 611.934 ondašnjih kuna. Prema nalazu vještaka prinos suhog zrna merkantilnog kukuruza iznosi 15.000 kilograma po hektaru zemljišta. Prosječna prodajna cijena kukuruza u tom razdoblju iznosila bi 1,65 kn/kg, pa u skladu s tim parametrima, izgubljena dobit je upravo ono što je u tužbi tražio. Naknadno je na ročištu 20. travnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev, pa traći isplatu iznosa od 15.502 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2021. godine. Ovaj put je prinos zrna po hektaru, kako je navela vještakinja, od 15.000 kilograma po hektaru pomnožio s otkupnom cijenom zrna 2020. godine u visini od 0,1 euro. Šteta nastala tužitelju iznosila bi dakle 1500 po hektaru što se množi s površinom od 10,95 hektara i dolazi do iznosa štete od 16.425 eura. Taj iznos tužitelj umanjuje za trošak kombajniranja u visini od 66 eura po hektaru i trošak transporta u visini od 200 eura.
Grad je uložio prigovor stvarne nadležnosti suda jer smatra da je za rješavanje spora stvarno je nadležan trgovački sud. U cijelosti je odbio činjenične i pravne navode tužbe. Saslušano je više svjedoka. Zaposlenik Stambeno-komunalnog odjela u Gradu Križevci ispričao je kako ga je zamjenik gradonačelnika Mario Martinčević poslao da ode na zemljište u zakupu i provjeri je li "kukuruza zasijana" (u presudi se kukuruz često piše kukuruza, op. nov.). Provjerio je i vidio da je "zasađena kukuruza", ali još nije niknula, o čemu je sastavio službenu bilješku. Drugi zaposlenik Gradske uprave rekao je da je osobno u više navrata zvao tužitelja da pobere kukuruz jer je Grad s jednom turskom tvrtkom zaključio ugovor i trebalo je osloboditi dio zemljišta za gradnju kampa za radnike i prostora za pomoćno gradilište.
Zakupac mu je odgovorio da je prerano za branje jer kukuruz nije namijenjen za silažu. Gradski službenik na sudu je kazao da je tužitelj zasijao kukuruz nakon što su mu iz Grada poslali dopis da mora napustiti parcelu. Nije siguran je li tvrtka koju je za berbu angažirao Grad uklonila kukuruz na cijeloj površini ili na samo dijelu nje. Zamjenik gradonačelnika Martinčevića rekao je da je ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta bio raskinut jer je trebalo pripremiti zemljište svrsi za prenamjenu gospodarske zone. Naveo je da je zajedno s pročelnikom za gospodarstvo i financije pregovarao s tužiteljem vezano za "skidanje sporne kukuruze" i tražio da turske tvrtke koja gradi prugu da odgodi preuzimanje posjeda dok "kukuruza ne dozrije" kako bi se mogla silirati.
Tvrdi da su čekali da kukuruz dozrije za tzv. voštanu zriobu, što znači da "kukuruza dostigne određenu čvrstoću da se može koristiti za silažu". Ispitan je i svjedok koji je radio za tužitelja. Ispričao je detaljno kako su se te godine žurili da prije Uskrsa "posiju kukuruzu", da je zemljište dosta škakljivo jer na njemu zna biti vode. Sijanje je trajalo maksimalno dva dana, pa i u noćnim satima, s traktorom koji ima 80 konja. To je, rekao je, veliki traktor koji sije odjednom četiri reda. Uglavnom su sijali sortu Pioner 9911. Toga broja sjeća je jer su brojke specifične, pa se lako pamte. U rujnu 2020. godine vidio je na poljima traktore koji siliraju kukuruz, pa je odmah nazvao gazdu. Stigla je i policija. Svjedok, bivši zaposlenik, postavio je traktore na puteve da spriječi da se kukuruz odveze, no nije uspio. "Izvođači radova" koje je angažiraio Grad "napravili su si novi put kraj puta". Tužitelj tvrdi da Grad tijekom 2020. nije pokrenuo nijedan sudski postupak radi predaje u posjed spornog zemljišta, a u travnju te godine, kada je Grad jednostrano raskinuo ugovor o zakupu, kukuruz je već bio posijan. Na pitanje je li uredno plaćao zakup zemljišta Gradu, odgovorio je da je to nebitno za predmet spora.
Super da je čovjek dobio odštetu za svoju kuruzu. Nije super da je odšteta naplaćena od strane građana Križevaca, ni krivih ni dužnih. A da ne kažem da je netko kuruzu i nekamo odnio i profitirao.