Kad je riječ o našim moćnicima u sukobu sa zakonom, dio naše javnosti ne može se oduprijeti prenaglašenom isticanju osvetoljubivih poriva te se kod nekih može osjetiti žal što nismo dosegli tu razinu osjećaja za pravdu koja bi im pružila gušt da izravno promatraju, sada Zorana i Zdravka Mamića, kako ispaštaju izdržavajući kaznu zbog svojih djela. U čemu je zapravo problem s tim što bi kao državljani BiH zatvoreničke dane provodili u BiH? Zašto nam je toliko važno da kaznu odrade o trošku naših poreznih obveznika?
Ako držimo da bi zbog pritiska javnosti i medija tu teže prošli, upravo to im daje za pravo da iskoriste mogućnosti koje im se nude pa, imajući u vidu kontroverze s kojima su suočeni u Hrvatskoj, njihov je izbor razumljiv i logičan. Zašto bi se i izložili gnjevu dijela javnosti!?
VIDEO: Mamići snimljeni u Međugorju
Šimundža-Nikolić je u pravu
Već i sudski proces u kojem su osuđeni na duge zatvorske kazne, što su otišli iz zemlje u kojoj su imali čvrsto organiziran život, bližu i širu obitelj, prijatelje, druženja, životne navike, sitna i krupna životna zadovoljstva... samo po sebi za njih je kazna, neizrečena, ali koju su sami izabrali. Važan element, što se nerijetko zaboravlja, kod koristoljubivih kaznenih djela jest i dio koji govori o oduzimanju desetaka milijuna kuna kriminalno stečene imovinske koristi, a zatvorska kazna onda se javlja kao pravdoljubivi “šlag na tortu”.
Braća Mamić mogu koristiti samo mogućnosti koje im daje dvojno državljanstvo u odnosu na zatvorski dio kazne. Nekoć su osuđenici s dvojnim državljanstvom, koristeći pravila o neizručenju vlastitih državljana, uspješno bježali od kazne. Zbog toga su ministri pravosuđa, s naše je strane to bio Orsat Miljenić iz Vlade Zorana Milanovića, potpisali sporazum o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim predmetima. Taj je sporazum potpisan upravo kako bi se spriječio bijeg od pravde i države su tada napravile maksimum oko kojeg su se mogle dogovoriti.
Stoga je sada politički i medijski licemjerno zgražati se nad izjavom pomoćnice ministra pravosuđa Vedrane Šimundža-Nikolić kako se “zakon neće svaki put mijenjati zato što je neki sud nešto procijenio ovako ili onako”. Ali i poput premijera Andreja Plenkovića, ali i oporbenih političara, petljati se u sudske odluke i prebacivati lopticu odgovornosti.
Braća Mamić redovno su dolazila na suđenje. To što se Zoran Mamić prvi put nakon objave presude vratio iz BiH, a kasnije iz Dubaija, valjda je argument da mu se putovnica ne oduzme. Ako pak mislimo da dvojnim državljanima uvijek treba oduzeti putovnice, kada, nakon optužnice, prve ili pravomoćne presude, onda trebamo riješiti i ustavnopravni problem zašto ne svima ograničiti kretanje nego samo njima? Zar se to zalažemo za dvije kategorije Hrvata!?
Očigledno je da su odvjetnici savjetovali braći Mamić da traže izdržavanje kazne u BiH jer bi to moglo biti povoljnije za njih. Važan uvjet za izvršenje hrvatske kazne u BiH jest da da se osuda odnosi na djelo koje je kažnjivo po pravu obiju država, što može biti prepreka kad je riječ o tzv. gospodarskim kaznenim djelima. Mamići su osuđeni za zloupotrebu položaja i ovlasti što odgovara “zloupotrebi položaja ili ovlašćenja” u BiH, gdje je za najteži oblik predviđena kazna od tri do 20 godina zatvora, što je i teže od naših od jedne do 12 godina. Ali strožu kaznu u BiH ne smiju odrediti. Čini nam se da ni s davanjem mita ne bi trebalo biti problema jer su opisi kaznenih djela slični u obje zemlje, s tim da je kod nas kazna od jedne do osam godina zatvora, a u BiH od šest mjeseci do pet godina, dakle blaže. Stoga bi u tom dijelu, preuzme li susjedna nam država izvršenje kazne, sud u BiH mogao odrediti manju kaznu. U tom slučaju, koliko god ona bila manja, i Hrvatska bi morala poštovati činjenicu da su izdržali kaznu. Treće kazneno djelo za koje je Zoran Mamić osuđen je zloupotreba povjerenja u gospodarskom poslovanju, s kaznom za teži oblik od jedne do deset godina zatvora.
Lakša realizacija pogodnosti
U BiH nemaju takvo kazneno djelo među gospodarskim deliktima već “zloupotrebu povjerenja” za koju je predviđena kazna do jedne godine zatvora. Ako se utvrdi da bi tamo izdržavao. Dvojbeno je i može li BiH kaznena djela za koja su Mamići osuđeni tretirati kao djela “fiskalne prirode” jer zbog toga što državljanin BiH nije plaćao porez u Hrvatskoj, i obrnuto, neće se preuzeti izvršenje kazne. To bi značilo da bi izbjegli izdržavanje kazne u BiH, ali bi bili osuđeni na život isključivo u BiH.
Čak i ako im kazna u BiH ne bi bila izmijenjena, mogli bi profitirati na uvjetnom otpustu koji je u BiH moguć kao i kod nas nakon pola izdržane kazne, ali moguć je i izvanredni u opravdanim slučajevima već nakon trećine izdržane kazne.Ako različite pogodnosti za izdržavanja kazne (dnevni izlasci, godišnji odmori, posjeti, paketi...) nisu veće u BiH, zbog manjeg medijskog i javnog pritiska braća Mamić ih s dobrim ponašanjem lakše mogu realizirati u BiH, no isključivo je njihovo intimno pitanje koliko ih to sadržajno ispunjava.
Zato što u BiH u zatvoru neće biti niti jedan jedini dan !