Odmah nakon dolaska u Beograd hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nastupila je otvoreno i bez diplomatskih fraza pa je u nekoliko rečenica realno ocijenila odnose Hrvatske i Srbije.
Mediji u Srbiji rado prenose i njezinu prethodnu poruku, u kojoj kaže da Hrvatska i Srbija ne trebaju glumiti prijateljstvo, nego rješavati otvorena pitanja i graditi odnose korak po korak. Odlazak predsjednice na inauguraciju novog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića nije tek uzvrat Vučiću koji je, prije dvije i pol godine kao premijer bio u Zagrebu na njezinoj inauguraciji. Njih dvoje su već pokazivali da imaju korektnu razinu međusobne komunikacije pa su prije godinu dana, kada je iznova zapela hrvatsko-srpska komunikacija, upriličili i susret na granici i zajedno obišli svoje manjine s jedne i druge strane Dunava. Tom je prigodom potpisana i tzv. Subotička deklaracija o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja, koja, međutim nije zaživjela. Premda je taj susret bio “mimo” jednakih razina jer su se susreli predsjednica države i premijer druge, sada tih “neravnina” više nema, predsjednica i Vučić imaju isti rang.
Bez obzira na to, Vučić će, zbog osobitosti svoje nove, ali i stare političke pozicije, gdje on de facto ima dualnu političku moć u Srbiji, biti najkvalificiraniji sugovornik Hrvatskoj sa strane Srbije, kako u razgovorima s predsjednicom, tako i u razgovorima s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem do kojih će doći, očekuje se, još ove godine. Već sama ta činjenica, da hrvatski lideri imaju komunikaciju s Vučićem, a nisu je mogli imati s prethodnikom, Tomislavom Nikolićem, koji je zaspao u ratovima 90-ih pa je i na međunarodnim susretima govorio o legitimnosti velikosrpske ideje o zapadnim granicama na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag, ide u prilog tezi da se naslućuje otopljavanje hladnih odnosa između Hrvatske i Srbije. Jer, kao što ne moramo glumiti prijateljstvo, tako ne moramo ni glumiti da nam međusobni odnosi Hrvatske i Srbije nisu važni.
HDZ-evci nemaju sta odlaziti u Beograd njima nije tamo mjesto. Srbi se ne trebaju pacati s nasim politicarima niti ulaziti u Europsku uniju pod njemacku cizmu, to nije njihov svijet, oni vuku strasne poslijedice kroz povijest, od Osmanlija do 2.svjetkog rata do nacifasizma, i sve ono sto se dogadjalo 90-ih je rezultat tlacenja njihovog naroda tijekom povijesti. Vatikan i Osmalije sire mrznju prema krscanskom ortodoxnom svijetu i oni njih zele u Europskoj uniji i NATO paktu protiv volje njihovog naroda i samo da ih udalje od Rusije i nahuskaju zajedno sa Europom kada za to dodje vrijeme. Na to ne treba niti pomisljati, 2.svjetski rat bi bio nista sto bi oni cinili da se to desi. Njih treba pustiti u miru i skinuti toga diktatora Vucica sto im gura zemlju tamo gdje oni ne vole. Europa je krcata Arapskih hordi sa Bliskoga istoka i svaki dan ih se masa iskrcaje u Italiji i Grckoj. Ne treba trpati te nekompatibilne kulture sve u jedan copor i siriti netrepljivost medju narodima, to smo vec imali u Srednjeme vijeku, znamo kako se zavrsilo.