– Ja ne vidim da se Hrvatska nakon Thompsonova koncerta promijenila. Iza tog koncerta su ostale samo limenke, iako je ljevica mjesecima oko toga hiperventilirala. Oporba se mjesecima ne miče od Drugog svjetskog rata, povijesnog revizionizma i ustaštva, no ova Vlada ne tolerira ustaštvo i revizionizam. Ne vidim svoju ili Vladinu odgovornost u ovome što se dogodilo. Više je riječ o događaju lokalnog karaktera koji osuđujem. To je nedopustivo jer u Hrvatskoj nema mjesta zakonu ulice – kazao je premijer Andrej Plenković nakon sramote koja se dogodila u Splitu kada je skupina muškaraca, od kojih su neki bili odjeveni u crno te su uzvikivali ZDS, upala u prostorije Gradskog kotara Blatine-Škrape, gdje se u organizaciji Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" održavao program Dana srpske kulture.
Ta njegova izjava, očekivano, naišla je i na osude, ponajprije zbog toga što premijer mjesecima tvrdi da je u Hrvatskoj sve u redu, iako su sve učestaliji incidenti u kojima određene skupine daju sebi za pravo da zabranjuju festivale koji im se ne sviđaju, da se verbalno pa i fizički obračunavaju s neistomišljenicima, da prijete smrću kome stignu...
Meta prijetnji, koje u sebi sve češće imaju predznak desnog ekstremizma, su književnici, novinari, oporbeni političari, ali i svi koji se usude reći ili napisati nešto što netko drugi može shvatiti kao manjak – domoljublja. U posljednjih tjedan dana prijetnje smrću dobili su saborska zastupnica Dalija Orešković, HDZ-ov gradonačelnik Zadra Šime Erlić i SDP-ov zadarski gradski vijećnik Danijel Radeta. Njima su u tim slučajevima putem Facebooka smrću prijetili mladi ljudi: Erliću i Radeti 29-godišnjak koji je zbog toga pritvoren, a Daliji Orešković 27-godišnjak koji je umjesto istražnog zatvora dobio mjere opreza.
Kada se svemu navedenom nadoda da su strani radnici gotovo svakodnevno meta napada i premlaćivani, a uz to spomene i maloljetničko nasilje, pred kojim država, kao i pred onim huliganskim, godinama zatvara oči, teško se možemo složiti s tvrdnjom da se Hrvatska nije promijenila.
Godišnje izvješće o radu policije za 2024. – koje je Vlada usvojila, a u Saboru ga je nedavno predstavio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović – jasno navodi, crno na bijelo, da je ekstremizacija društva u porastu. U tom izvješću među ostalim se navodi da "jačanje desnog ekstremizma treba promatrati kao izazov ne samo u nacionalnim nego i međunarodnim okvirima, kao i pojavu novih oblika ekstremizma koji kao ideološku osnovu imaju snažan utjecaj teorija zavjere i dezinformacijskih kampanja... " MUP pojašnjava da desni ekstremizam djelom jača kao "posljedica hibridnog djelovanja stranih država i nevladinih dionika povezanih s političkim strukturama država čije su politike usmjerene ka rušenju demokratskih vrijednosti".
Međutim, u izvješću se upozorava i da je u Hrvatskoj zabilježen trend rasta radikalizacije društva, što je po MUP-u opasno jer može dovesti do veće pojave radikaliziranih pojedinaca. U brojkama, MUP navodi da su 2024. zabilježili 57 kaznenih djela koje svrstavaju pod terorizam i ekstremno nasilje, dok je 2023. takvih djela bilo 38. Drugim riječima, u godinu dana bilježi se porast od 50 posto takve vrste kaznenih djela, uz bitnu napomenu da je tu riječ samo o djelima koja su policiji prijavljena. Kolika je tamna brojka, odnosno koliko ima takvih djela koja nisu prijavljena, teško je reći, međutim policija smatra da je 50 posto više kaznenih djela koja potpadaju pod terorizam i ekstremno nasilje rezultat njihove veće uključenosti i proaktivnog djelovanja u toj sferi kriminaliteta. Pohvalili su se i da su lani od 58 prijavljenih djela riješili 91 posto.
U skupinu kaznenih djela koje policija u svojim statistikama vodi pod terorizmom i ekstremnim nasiljem ubrajaju se i zločini iz mržnje. Lani je policija evidentirala 75 takvih kaznenih djela, što je manje nego 2023. kada ih je bilo 85. Iako je to pad od 12 posto, a od 75 prijavljenih djela razriješena su 63, situacija nije tako bajna kao što bi se iz navedenih brojki možda moglo zaključiti. Jer MUP upozorava da su zločini iz mržnje u pet zadnjih godina porasli za 136,9 posto. Osvrnuli su se i na strukturu zločina iz mržnje, pa je lani bilo 26 prijetnji motiviranih mržnjom, dok je 36 zločina iz mržnje počinjeno zbog nacionalnog i etičkog podrijetla žrtve. Pobrojili su i koja su sve kaznena djela lani počinjena iz mržnje, pa su osim već spomenutih prijetnji zabilježili i 11 teških tjelesnih ozljeda, pet lakših ozljeda, 12 oštećenja tuđe stvari, 11 nasilničkih ponašanja... Analizom motiva zločina iz mržnje zaključili su da je nacionalno podrijetlo bilo motiv zločina iz mržnje u 32 slučaja, rasna pripadnost u 22, spolno opredjeljenje u 13 slučajeva, dok je nad šest žrtava zločin iz mržnje počinjen zbog vjere, a nad dvjema i zbog rodnog identiteta.
Posebno su istaknuli da je povećan broj zločina iz mržnje zbog rasne pripadnosti žrtve, što se očituje u napadima na strane radnike. MUP bilježi 22 takva dijela tijekom 2024., no takvih djela, policijskim statistikama usprkos, ima sigurno znatno više. Tko ne vjeruje, neka na dnevnoj bazi prati izvješća policijskih uprava jer ne prođe dan da neka PU ne izvijesti o napadu na strane radnike. Međutim, rijetko kada se ti napadi kvalificiraju kao zločini iz mržnje, jer policija uglavnom smatra da je riječ o razbojstvima ili drskim krađama. Odnosno, misle da je riječ o oportunom imovinskom kriminalitetu, jer se počinitelji na brzinu žele domoći novca pa napadaju dostavljače i taksiste. Koji su uglavnom strani radnici, i to vrlo uočljivi jer se od domicilnog stanovništva razlikuju i bojom kože.
Kada bi se ta nebrojena razbojstva vodila kao zločini iz mržnje, policija bi morala priznati da ima problem koji iz godine u godinu eskalira. A to sigurno ne želi. S druge strane, pohvalno je što su barem notirali da su strani radnici meta napadača zbog boje kože, što će onda valjda dovesti i do nekakvih preventivnih akcija koje bi takve napade trebali spriječiti. Da se hrvatsko društvo s godinama mijenja, ali ne nabolje, vidljivo je iz višegodišnjih policijskih statistika, jer je 2019. policiji bilo prijavljeno 25 zločina iz mržnje, dok im je najgora bila 2021. kada su zaprimili 101 takvu prijavu. Od 2020. naovamo takva su djela općenito u porastu, pa nije samo dovoljno da MUP navede kako je potrebno provoditi prevencijske mjere i osnaživati manjinske zajednice u Hrvatskoj, nego treba djelovati. Primjerice tako da se ne tolerira urlanje ZDS-a na stadionima, što je, nažalost, postalo redovna pojava.
Zločinima iz mržnje se u svom godišnjem izvješću o radu za 2024. bavio i DORH, a i to je izvješće prošlo i Vladu i Sabor. U njemu je navedeno da je 2024. DORH 67 osoba prijavio zbog zločina iz mržnje, što je četiri manje nego 2023. Od broja prijavljenih osoba, policija je prijavila 51 osobu, dok su preostalih 16 osoba prijavile fizičke i pravne osobe. No od 67 kaznenih prijava zbog zločina iz mržnje, lani ih je odbačeno 17, a od te brojke 12 je bilo prijava koje je podnijela policija. Razlog odbačaja je uglavnom bio što činjenični opis ne zadovoljava zakonski opis prijavljenog. DORH navodi i da je lani zbog zločina iz mržnje optuženo 36 osoba, dok su 2023. bile optužene 22 osobe. Međutim, što se tiče presuda, lani ih je doneseno 14, dok ih je 2023. bilo 25. U lanjskim presudama osam je osoba osuđeno, a šest oslobođeno, ali DORH u izvješću ne navodi koje su kazne izrečene.
Nakon splitske sramote uhićene su tri osobe, a grad je posjetio i Ivan Turudić, glavni državni odvjetnik koji je kazao da kriminalističko istraživanje traje. Do čega će ono dovesti, tek će se vidjeti, ali navedene statistike MUP-a i DORH-a zorno svjedoče o društvenim promjenama, koliko god Vlada pred njima zatvarala oči. Sramotni događaj u Splitu nije lokalni incident manjeg karaktera, kako ga je nazvao premijer, već posljednji poziv za buđenje prije nego što postane prekasno.