Dok svakodnevno više od 320.000 putnika prolazi kroz grandioznu Milano Centrale, jednu od najvećih i najimpresivnijih željezničkih postaja u Europi, malo tko zna da se samo nekoliko metara krije jedna od najmračnijih stranica talijanske povijesti. Pod glavnim peronima nalazi se Binario 21 (Peron 21) – podzemni prostor iz kojeg su nacisti i talijanski fašisti deportirali tisuće Židova i političkih protivnika u koncentracijske logore tijekom Drugoga svjetskog rata. Ovaj skriveni podzemni kompleks, koji je danas pretvoren u Memoriale della Shoah di Milano (Spomenik holokaustu u Milanu), jedino je mjesto nacističkih deportacija koje je ostalo netaknuto do danas. CNN-ova novinarka Julia Buckley posjetila je lokaciju i donijela potresnu priču o mjestu koje istovremeno svjedoči o fašističkoj grandioznosti i najvećim zločinima 20. stoljeća.
Milanska središnja postaja otvorena je 1931. godine, u vrijeme kada je Benito Mussolini bio na vrhuncu moći. Iako je izvorni projekt arhitekta Ulissea Stacchinija potjecao iz 1912., fašistički režim ju je preuzeo i dodao svoje simbole. Monumentalna fasada s rimskim stupovima, kipovima i lavovima trebala je simbolizirati moć i veličinu novog talijanskog carstva. No, dok su putnici uživali u raskoši gornjih perona s mozaicima i grandioznim stubištima, ispod zemlje se nalazio moderan, ali skriven sustav za prijevoz pošte i robe. Dvije podzemne platforme, okretni krug i golemi dizalo omogućavali su efikasno utovar vagona bez ometanja redovnog prometa. Nakon što su nacisti okupirali sjevernu Italiju 1943. godine, taj isti sustav pretvoren je u stroj za deportacije. Talijanski fašisti i njemački SS koristili su Binario 21 za noćne operacije: kamioni su dovozili uhvaćene Židove, partizane i političke zatvorenike ravno u podzemlje. Ljude su utovarivali u teretne vagone, po 60 do 80 osoba u jedan vagon, bez prozora, bez WC-a, bez hrane i vode.
Put do Auschwitza trajao je sedam dana. Prema dostupnim podacima, samo od prva dva konvoja (prosinac 1943. i siječanj 1944.) deportirano je 774 osobe, od kojih je preživjelo samo njih 27. Ukupno je iz Milana krenulo više od 20 konvoja, a procjenjuje se da su tisuće Židova i političkih zatvorenika prošle kroz ovaj podzemni hodnik smrti između prosinca 1943. i siječnja 1945. godine. Među preživjelima je i Liliana Segre, danas 95-godišnja senatorica za život u talijanskom Senatu. Bila je tek 13-godišnja djevojčica kada je 30. siječnja 1944. deportirana s ocem iz Binario 21. Njezino svjedočenje bilo je ključno za otkrivanje ovog mjesta 1994. godine.
Danas posjetitelji ulaze istim putem kojim su ulazili deportirani. Dočekuje ih "Zid indiferentnosti", umjetnička instalacija koja podsjeća na ravnodušnost talijanskog društva prema progonu Židova. Na zidu se projiciraju imena 774 osobe iz prvih konvoja. Posjetitelji mogu ući u originalne vagone iz tog doba, hodati platformama i slušati svjedočenja preživjelih. Iznad glave im neprestano tutnje vlakovi – podsjetnik da život ide dalje, ali da se prošlost ne smije zaboraviti. "Ovo mjesto predstavlja priliku da Talijani razmisle o vlastitoj prošlosti koju smo djelomično zaboravili ili izbrisali", ističe jedan od stručnjaka u članku. "Ovo se dogodilo u ekonomskoj prijestolnici naše zemlje – odgovornost je naša", dodao je. Spomenik je otvoren za javnost 2013. godine.
Eto, uza sve komunističke mračne tajne koje jedna po jedna izranjaju na svjetlo dana....