ANDRIJA ŠIMIĆ

Moj pradid, AI i ja

Foto: Privatna arhiva
Moj pradid, AI i ja
09.08.2026.
u 11:33
Katkad mi padne na pamet pomisao kako će to izgledati jednoga dana kad odemo s ovoga svijeta. Naši potomci imat će na tisuće naših fotografija sačuvanih na nekom Cloudu. Hoće li, pregledavajući tu hrpu smeća, shvatiti tko smo uistinu bili kao što sam ja shvatio iz jedne pradidove fotografije?

Imam samo jednu jedinu fotografiju svog pradida Petra. Nitko ne zna gdje je i kada nastala, ali ja nekako zamišljam da je to bilo negdje u Imotskom. Iza njega na slici se nalazi predivan kameni zid i mislim da je pradid bio u svojim tridesetima. Mudri Petar udario je taj jedan ''prahistorijski selfie'', prodornim pogledom gledajući lentu aparata, kao da je htio da se sav taj cirkus što prije završi.

Prema onome što znam od svog dida i tate, Petar se nikada više nije slikao. Mislio je da mu ne treba, jer treba li stvarno čovjeku više od jedne fotografije, i to pravom trenutku, u naponu njegove snage, da ga prikaže onakvog kakvog bi htio da ga se sjećaju sljedeće generacije. Petar je s ovoga svijeta otišao 1957. Proživio je život stoički i doživio duboku starost. Negdje u isto vrijeme, dok je pradid primao svoj posljednji sakrament, u dalekoj Kaliforniji svoje prve riječi učio je Steve Jobs.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.



Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.