SPAŠENI Potopio se brod, a ribari doplivali do obale otočića kod Paga

Misleći na arbune umalo se utopili

15.12.2008.
u 09:17
Pogledaj originalni članak

ZADAR – Ma nema šanse da odustanem! Čim popravim brod i malo se oporavim, opet ću ja na more. Malo ću više pripaziti, ali od mora ne odustajem – riječi su to Ante Brdara (63), jednog od dvojice ribara iz Ljupča koji su umalo stradali na moru kod otočića Sikavca južno od Paga u noći s nedjelje na ponedjeljak. Za sve je, dakako, kriva riba...

Nije bilo valovito
– Bacili smo Ive Dušević i ja parangal u subotu ujutro i krenuli ga dignuti u nedjelju ujutro. No, nije bilo neko vrijeme pa smo sve odgodili za popodne. Kada smo popodne izašli na more, nije bilo jako valovito. Uostalom, plovili smo velikom brzinom. Ipak, more nas je prevarilo kad smo počeli dizati parnagal.

Prve udice, ništa, druge – isto, a kad smo na trećem dizanju vidjeli arbune, mislili smo samo na ulov. No dok smo namjeravali uloviti još, naletio je veliki val i napunio brod morem – prepričava Ante Brdar žaleći se da mu je u tom trenutku pumpa bila zakazala te da mu je jedino preostalo krenuti u uvalu između Malog i Velikog Sikavca. Čini se da ih je, iako nisu stigli u uvalu, taj manevar i spasio.

– Već smo došli gotovo do uvale, kada je brod počeo tonuti pod teretom. To se srećom dogodilo pedesetak metara od obale pa smo uspjeli preplivati do otočića. Bilo je možda oko četiri i pol popodne kad smo isplivali, no tek je onda počelo loše za nas jer more je bilo toplo, a vani bura i temperatura od najviše sedam Celzijevih stupnjeva. Bilo je užasno – rekao nam je Ante Brdar dodavši kako je znao da se mora čim prije ugrijati. To je sugerirao i svom 70-godišnjem kolegi.

– Vidio sam neko kamenje te ga počeo nositi na hrpu i raditi zidić. Bio nam je itekako potreban zaklon, no morali smo stalno nešto i raditi da se ne smrznemo. Meni je bilo još kako-tako jer sam imao tanku jaknu, no Ive je imao vojnu debelu jaknu koja je bila puna mora – ispričao nam je Ante Brdar.

Na brod nije mislio
Ante Brdar ne žali za pet i pol metara dugim brodom vrijednim dvjestotinjak tisuća kuna, koji se napola potopio:

– Ma nisam uopće ni razmišljao o brodu. Osam sati mokri na buri, i na otoku... Jedino bitno bilo je spasiti se. Po nas su došli u ponoć, kod kuće sam bio oko dva, žena me izmasirala, namazala rakijom i evo me, radim – veselo nam je rekao Ante Brdar.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr