Gost podcasta Bobu Bob! Večernji TV-a ministar pravosuđa i digitalne transformacije Damir Habijan odgovarajući na pitanje što je učinjeno u 13 dana od tragedije u Drnišu i smrti maturanta Luke Milovca kaže da je formirana radna skupina koja svakodnevno zasjeda i analizira promjene u Kaznenom zakonu, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o izvršenju kazne zatvora i Zakonu o sudovima za mladež kao i o izradi potpuno novog zakona kojim bi se omogućio nadzor nad osuđenicima za najteža kaznena djela nakon odsluženja kazne.
Dakle, ja sam svjestan da javnost i mediji očekuju reakciju odmah. Ali, opet moramo biti svjesni da se kod ovakvih izmjena zakona ipak ne može napraviti sve preko noći jer ćemo napraviti više štete nego koristi. Dakle, ova radna skupina, i doista im zahvaljujem na ovome što sada ovih pet dana rade, rade danonoćno. I napravit ćemo taj posao koji smo si zadali, a to je u roku deset dana da predstavimo nacrt. Očekujem da postupci, odnosno da sami zakoni i zakonski prijedlozi idu po hitnom postupku i da do ljetne stanke oni budu na snazi, odnosno da se izglasaju u Hrvatskom saboru.
Reforme nema u smislu, napravit ćemo čudo jednim potezom. Nećemo. Ona se sastoji od tisuću malih poteza. Ovo je jedan primjer koji smatram da je točka preokreta po pitanju ovakvog tragičnog događaja.
Ministar Habijan kaže da u radnoj skupini postoji suglasje o uvođenju kazne doživotnog zatvora, a što se novog zakona o nadzoru tiče, razmatraju se modeli koji postoje u Njemačkoj, Norveškoj i Belgiji, a svode se na uvođenje posebnog povjerenstva koje bi uključivalo stručnjake i iz zdravstva i psihijatrije, a ne samo osobe iz zatvorskog sustava. Ono bi, prije izlaska zatvorenika, procjenjivalo predstavlja li određena osoba opasnost za zajednicu. Dodaje, da ovisno o procjeni, mjere mogu biti različite uz mogućnost periodičnog produljenja bez vremenskog ograničenja kakvo sada postoji u zakonu, od 6 godina. Naglašava da dosad nijedno tijelo – ni pravosuđe, ni zdravstvo, ni socijala, ni MUP – nije imalo pravnu osnovu nadzirati osobu nakon isteka kazne,a ovo bi trebali raditi svi zajedno.
Sve se treba događati na temelju procjene Povjerenstva, ali gdje ne mogu biti samo članovi koji dolaze iz zatvorskog sustava ili iz probacije, nego moraju biti uključeni i stručnjaci iz područja zdravstva te psihijatri koji će procijeniti stanje takve osobe. Da li ona i dalje predstavlja svojevrsnu opasnost za društvenu zajednicu? Dakle, da se osigura nadzor te osobe ili obveznog liječenja ili smještaj u određenu ustanovu ili korištenje elektroničkog nadzora.
Dakle, sada ne govorimo o ustanovi unutar postojećeg zdravstvenog sustava ili unutar zatvorskog sustava, nego o posebnoj ustanovi gdje bi takve osobe, period koji je po njima potreban, provela. Uz mogućnost produljenja ako se procijeni da je i dalje potrebno da takva osoba bude pod svojevrsnim nadzorom.
Ministar pravosuđa kaže da ne može garantirati sprječavanje svakog zločina, ali da će se nakon usvajanja zakonskih izmjena koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik "lex Luka Milovac" osigurati da osobe koje povjerenstvo proglasi opasnima ne budu bez nadzora ili budu smještene u odgovarajuću ustanovu.
Ono što je smisao i što je, nažalost, rezultat ovog tragičnog ubojstva mladog Luke, to da takve osobe, kao što je slučaj Aleksića, više ne budu u mogućnosti takvu stvar napraviti. Očekujem da takva osoba za koje povjerenstvo, odnosno Odbor, kako god se zvala ta skupina, utvrdi da je opasna po društvenu zajednicu, bude smještena tamo gdje treba biti smještena ili da bude pod odgovarajućim nadzorom u nekom drugom obliku.
Dakle, ovo je samo jedna od mjera koje takva osoba može dobiti ovisno o stupnju opasnosti.
Odgovarajući na pitanje je li prešao granicu u kritici sudbene vlasti, koja mu to i zamjera, kritizirajući što je pokrenuo stegovni postupak protiv dviju sutkinja, Habijan priznaje da je nekim riječima to možda i učinio, ali da smatra da je ovo točka preokreta. Naglašava da kao ministar pravosuđa ne može ulaziti u konkretne predmete niti utjecati na odluke sudaca ili njihovo napredovanje jer je to je u nadležnosti Državnog sudbenog vijeća. Dodaje i da ne želi biti na ratnoj nozi sa sucima, ali zagovara iskrenu komunikaciju i suradnju umjesto zatvorenih silosa. Ministar smatra i da je ključni problem što pravosudna tijela ne komuniciraju s javnošću i ne obrazlažu svoje odluke dostupnim jezikom.
Očekujem, ako želimo promijeniti percepciju, da svi zajedno, dionici unutar pravosudnog sustava, moramo shvatiti da javnost želi odgovore. Javnost želi otvaranje tog sustava, ne želi zatvaranje. Ne možemo se svi sakriti i zatvoriti u svoje zidove, mi smo neovisni i samostalni i ostaje jedino ministar da odgovara na sva ta pitanja. Dakle, ja nemam problem odgovarati na sva pitanja, ali onda ne možeš reći kada kažem svoje mišljenje ili kritiku o tome da se ja negdje miješam. Onda se neću miješati, ali izvoli uzmi mikrofon, stani pred mikrofon i odgovori na pitanja medija. Stani iza svoje odluke. Dakle, ja uopće ne ulazim da te odluke nisu dobre, ali ne komentiraš ih, ne obrazlažeš ih. Ljudi ne znaju zašto je tako. Pogotovo u ovakvim slučajevima kada javnost opravdano želi znati. Ovo je situacija kada mislim da moramo svi malo svoje uloge, svoju odgovornost, preispitati i shvatiti da je to ključna točka ako želimo vratiti povjerenje u pravosuđe.
Više doznajte u podcastu Bobu Bob! Večernji TV-a na platformama YouTube i Spotify te društvenim mrežama Večernjeg lista.
Ma kakvo liječenje, preodgoj i posebne ustanove... treba se koncentrirat kako što bolnije kaznit onoga koji počini zlodjelo. Sve napravit da mu boravak u zatvoru bude pakao. Nema npr body bildinga, samo žestoki rad dok su na služenju kazne... i minimum hrane. Tek toliko da ne pocrkaju..