Zemlje EU-a otvaraju put financiranju kontroverznih centara za deportaciju izvan granica bloka europskim novcem, što je najnoviji znak sve strožeg europskog stava prema migracijama. To bi označilo još jedan korak prema prebacivanju kontrole migracija izvan EU-a, unatoč upozorenjima kritičara da bi takvi aranžmani oslabili pravne zaštitne mehanizme i zaštitu ljudskih prava. Stajalište vlada država članica EU-a o sljedećem proračunu bloka, koji će vrijediti od 2028. do 2034., navodi da bi se "inovativna rješenja" za upravljanje migracijama mogla financirati kroz instrument EU-a za vanjsku pomoć i vanjsku potrošnju. Dokument o stajalištu trebao bi u utorak usvojiti ministri za europske poslove. "Inovativna rješenja" postala su skraćenica Bruxellesa za kontroverzne planove, uključujući takozvana povratna čvorišta "de facto pritvorske centre" u zemljama izvan EU-a, u koje bi se slalo odbijene tražitelje azila koje nije moguće deportirati u njihove matične zemlje.
"Vanjska dimenzija" migracijske politike, uključujući povratna čvorišta, mogla bi tijekom sedam godina dobiti do 20 milijardi eura" oko 10 posto proračuna bloka za vanjsko djelovanje" rekli su ljudi upoznati s raspravama, piše Financial Times. "To otvara mogućnost da se osigura financiranje EU-a... ako i kada povratna čvorišta zažive", rekao je jedan diplomat EU-a. Iznosi bi se još mogli promijeniti tijekom pregovora o proračunu. No uključivanje povratnih čvorišta u proračunsko zakonodavstvo EU-a označava zaokret u odnosu na ranije odbijanje Europske komisije da financira fizičku infrastrukturu namijenjenu sprječavanju nezakonitih migracija. Godine 2021., dok su Poljska i baltičke države pritiskale Bruxelles da financira granične prepreke kako bi spriječile prelazak ljudi iz Bjelorusije, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen inzistirala je da neće biti "financiranja bodljikave žice i zidova".
Posljednjih godina, međutim, EU je potpisao kontroverzne sporazume s Turskom, Tunisom i drugim zemljama radi suzbijanja imigracije, a oni su uključivali i financiranje fizičke infrastrukture poput graničnih postaja. Poticaj za financiranje povratnih čvorišta predvode Njemačka, Italija, Nizozemska, Švedska i Austrija, a podržava ga većina država članica. Do toga dolazi unatoč mješovitim rezultatima u uspostavi takvih centara, uključujući osporavani talijanski program u Albaniji i nedovršene nizozemske razgovore s Ugandom. Nizozemska, Njemačka, Austrija, Danska i Grčka trenutačno razgovaraju s potencijalnim zemljama domaćinima i nadaju se postizanju dogovora do kraja godine. Dužnosnici pomno skrivaju moguće lokacije kako bi izbjegli ponavljanje političkih posljedica koje su pratile britanski plan s Ruandom.
Austrija je prošlog mjeseca potpisala sporazum s Uzbekistanom koji je uključivao "tranzit osoba koje treba deportirati u njihovu matičnu zemlju". U tijeku su i razgovori s afričkim zemljama, iako dužnosnici odbijaju iznositi dodatne pojedinosti. Koncept povratnih čvorišta dobio je na zamahu jer se vlade muče s povećanjem broja deportacija odbijenih tražitelja azila, često zato što ih njihove matične zemlje odbijaju primiti natrag. Ranije ovog mjeseca Europski parlament i države članice dogovorili su strože mjere koje će olakšati deportacije i stvoriti pravni okvir za povratna čvorišta.
Ostavite se tih šezdesetosmaških tlapnji. Vremena su se promijenila i sigurnost ima prioritet nad tkz. slobodom koja stvara nesigurnost. Ljudska prava trebaju imati oni koji se ponašaju u skladu sa zakonom. Za sve ostale trebaju biti djelomično ograničena ili ukinuta. Dakle deportacija bilo gdje, sasvim svejedno.