Vlada neprestano objašnjava: prešli smo kritičnu točku pada životnog standarda, nezaposlenosti, socijalne ovisnosti... živimo bolje, samo ljudi nisu svjesni!
Ali narod, nesvjestan, misli drukčije i neprestano štrajka - HEP, INA, pa preko bijele Klare sve do učenika i studenata, kojima je, eto, malo zimskih neradnih užitaka! Šezdesetih godina u duboku mraku socijalizma moja je studentska generacija također pokušala štrajkati. I što smo dobili - batine. Sada kao umirovljenici nemamo protiv koga štrajkati. Nećemo valjda kao prosvjetari utjerivati regres za odmor, i to za svih 12 mjeseci svog umirovljeničkog odmora! Strah me jedino, ako svi štrajkaju, tko će raditi za naše generacijski solidarne mirovine, a generacija radnika sve je tanja.
Neprimjereno je da Klara dođe do gradonačelnikovih dvora i prosipa nekakav bijeli prah, umjesto da dođu s perecima, krafnama, slancima. Gradonačelnik ih, jasno, nije ni primio dok se prosuto ne ispita. Također mi nije jasno zašto HEP štrajka. I to upravo kad smo tako lijepo potpisali sporazum o nuklearki. Bit će struje i za izvoz, i to već u srpnju! Pa strpimo se malo! Naši susjedi sigurno neće u štrajk, oni su u protekle gotovo četiri godine zdušno razbijali atome i razbacivali se strujom širom Europe. Kud srljamo u tu Europu kad nam i Englezi kažu: Pričekajte malo dok ne ukinemo vize, a ulaganja - ima vremena, sredite katastar! Pustimo stoga da ta Europa dođe k nama, ona to već i radi, niču velebni pogoni, kao gljive nakon kiše - Billa, DM, Boban-Mercatone i napokon Metro-Hungary. Sutra će nam možda i "mađarica" lepa Brena "zapevati" pa ćemo imati cijelu Europu na kupu u našem balkanskom perivoju.
Najteže mi je pao poštanski štrajk. Moji iz Dalmacije javiše da su poslali paket s 12 friških domaćih jaja. I sada čekam i pitam se kad će stići? Možda na kraju, ako se ne ispune zahtjevi poštara, dobijem 12 krasnih žutih domaćih pilića. Ali me je stvarno strah da poštari na svoje zahtjeve ne dobiju mućak!