Mario Banožić ili što je u današnjoj Hrvatskoj čovjeku korisnije: biti neprijatelj ili zaboravljiv pred sudom

Kaže se: sudbina jarac! Čovjek se u ranu mamurnu zoru probudi kao ministar obrane, sjedne za upravljač svoga starog terenca da se nađe s društvom s kojim će u lov. Sredina je studenog, na Panoniju spuštaju se čuvene srednjoeuropske magle, a on, dok se po lokalnome drumu vozi iza kamiona s prikolicom, ne sluti da će se u sljedećem trenutku naći u svim novinskim izvještajima i da će ubuduće stanje njegova organizma i svaki njegov postupak postati javna stvar. Novine će izvještavati da je krenuo u pretjecanje kamiona, koji je vozio brzinom od 78 kilometara na sat, što znači da je on sa svojim terencem morao potegnuti dobro preko osamdeset, ali stari je Nisan bio lijen, ministar obrane bio je pomalo snen - kaže se: spavao je na lovorikama! - a iz suprotnog pravca nailazio je radni čovjek u kombiju. U novinskim izvještajima pisat će da se ministar obrane frontalno zabio u kombi i da je vozač kombija ostao mrtav.