Snimivši pluća na rendgenu u Klinici za plućne bolesti Jordanovac krenuo sam na pregled kod doktora Bogdana, kod kojeg sam se prijavio na šalteru odmah po dolasku u bolnicu. Nakon duljeg čekanja upitao sam sestru kada ću doći na red, odgovorila mi je da sjedim i čekam. Sestra je ulazila i izlazila iz ordinacije, a mene nikako da pozove. Imam 84 godine i nisam se baš dobro osjećao pa je valjda i sestra to primijetila. Istrgnula mi je dokumentaciju iz ruke, vratila se u ordinaciju, a mene ostavila da čekam.
Nakon duljeg vremena izišla je i pružila mi omot sa slikama. Pitao sam što je s pregledom, trebam li i dalje piti antibiotik, a ona mi je rekla da idem kod svog liječnika opće prakse.
Pozvao sam taksi, vratio se kući i stavio tinidil pod jezik. U područnoj ambulanti nisu mogli vjerovati da se nešto tako može dogoditi, jer doktor mora primiti i pregledati pacijenta. Ako nemamo dovoljno novca, može li biti makar malo više ljubaznosti i odgovornosti u radu s pacijentima.
I još nešto, ne znam ni tko je napisao nalaz u mojoj povijesti bolesti, jer nitko nije potpisan.