Dok velik broj svjetskih država gradi svoje ekonomije oko masovnih industrija poput automobila, ili pouzdanih sirovina poput nafte i ruda, mnogo svjetskih država nema luksuz razvijenosti ili prirodnih bogatstava pa se mora okretati alternativama. Zbog toga neke države svoje ekonomije baziraju na naizgled bizarnim stvarima kao što su krv, koze ili umjetni proizvodi za kosu.
Europom, kao visoko razvijenim kontinentom s najdužom tradicijom industrijalizacije, potpuno dominiraju izvozni proizvodi poput automobila i gotovih proizvoda, a s iznimkom nafte, europske države rijetko fokusiraju ekonomije na sirovim proizvodima, što je bitan pokazatelj razvijenosti starog kontinenta. No, više država odstupa od tog trenda.
Primjerice, najveći izvozni proizvod Irske, države čiju ekonomiju najčešće povezujemo s visokom tehnologijom, je krv. Irska služi kao globalno središte farmaceutskih multinacionalnih kompanija koje izvoze više od 52 milijarde dolara u krvi godišnje. To je prvenstveno zahvaljujući širokoj klasifikaciji koja pod krv uključuje visokovrijedne farmaceutske proizvode, cjepiva, antiserume i biotehnološke proizvode, a ne samo sirovu ljudsku krv. U San Marinu nema prirodnih resursa koji se mogu lako iskoristiti. Tako se mikrodržavica potpuno okružena Italijom morala okrenuti perilicama rublja. No, San Marino se ne fokusira na veliku proizvodnju veš mašina, već specijalizira na izradu visokokvalitetnih proizvoda.
Dok je glavni izvozni proizvod Hrvatske nafta, susjedna Slovenija najviše izvozi automobile, Srbija izolirane žice, BiH električnu energiju, Crna Gora aluminij, dok Sjeverna Makedonija najviše izvozi - reakcijske inicijatore. Drugim riječima, tvari koje pokreću kemijske reakcije, poput peroksida.
Afričke države orijentirane su izvozu prirodnih resursa, te je najveći izvozni proizvod skoro svih tamošnjih država ili nafta ili rude ili neki prehrambeni proizvod. Od ruda to je uglavnom zlato, dok prehrambeni proizvodi variraju od orašastih plodova u Gambiji, kakaa u Obali Bjelokosti i kave u Etiopiji do vanilije u Madagaskaru i klinčića na Komorima. No zato najbizarniji glavni izvozni proizvod na kontinentu su koze u Somaliji, za kojima postoji velika potražnja na susjednom arapskom poluotoku. Prema središnjoj banci, Somalija je između 2018. i 2024. izvezla 31,5 milijuna životinja
"Somalijska stočna industrija kapitalizirala je pad tržišnih pozicija Sudana i Australije u regiji Zaljeva", rekao je Qaasim Abdi Moallim, direktor zdravlja životinja pri Ministarstvu stočarstva, u intervjuu za Bloomberg. Sudanski izvoz poremećen je zbog krvavog građanskog rata koji traje od 2023., dok je Australija počela postupno ukidati isporuke živih životinja morem.
Azija kao najveći i najraznovrsniji kontinent ima i najveću ekonomsku raznolikost što se tiče najvećih izvoznih proizvoda. Azija izvozi puno gotovih proizvoda u ostatak svijeta slično kao i Europa, ali vrste proizvedene robe su različite. Samo Kina šalje više od 223 milijarde dolara električnih strojeva širom svijeta na godišnjoj bazi. Ono što možda najviše iznenađuje je što je nafta glavni izvozni proizvod Indije, a njenih susjeda tekstili. Pakistan najviše izvozi posteljinu, Bangladeš odijela, a Nepal pređe.
Kao što to inače bude, najbizarnije priča kontinenta je u Sjevernoj Koreji, koja najviše izvozi umjetne proizvode za kosu. Perike, umjetne trepavice i brade čine gotovo 60% njihovog ukupnog izvoza u Kinu, a vrijednost izvoza dosegla je 188 milijuna dolara, šest puta više od vrijednosti izvoza volframa, drugog najvećeg izvoznog proizvoda.
Što je država manja to je glavni izvozni proizvod nišnijeg karaktera. To je slučaj u malim karipskim državama koje svoju ekonomiju baziraju na turizmu i velikim kruzerskim brodovima. Takav tip ekonomije i mala površina država ostavlja malo prostora za razvoj ozbiljnije industrije. Zbog toga je glavni izvozni proizvod Grenade muškatni oraščić, Barbadosa etilni alkohol, a britanskog prekooceanskog teritorija Montserrata pijesak.
super statistika, mi iz zemlje izvadimo 15% nafte koju trošimo, znači 85% naših potreba uvozimo, i sad ispada da ju izvozimo.. to je kao kad se piše da su amerikanci mešu najvećim izvoznicima nafte, a realno proizvode cca 12 mi barela dnevno, a troše 22. razliku od 10 mil barela dnevno pokrivaju uvozom, s time da izvoze do 3 mil a uvoze 13 mil. i onda naši analitičari hrabro pišu kako su ameri izvoznici da njih cijene nafte ne diraju. ok, gleda se vrijednost izvoza u ovoj priči, što znači da realno ne proizvodimo ništa.