Kriza vlasti koja se bila nadvila nad Hrvatskom završena je. Konstituiran je Hrvatski sabor i sada se svi reflektori okreću prema mandataru Oreškoviću i pobjedničkoj koaliciji Domoljubna – Most. Premda su još moguće komplikacije, sporenja oko ministarskih imena, naravno, no to ne bi trebalo proizvesti ozbiljniju krizu koja bi dovela u pitanje formiranje nove vlade. U proteklih godinu dana u Hrvatskoj je cijeli izborni proces bio "presedanski", počevši od toga da se prvi put dogodilo da predsjednik države nije izborio drugi mandat, da nijedna od dviju velikih koalicija nije osvojila dovoljno za preuzimanje vlasti, pa do toga da predsjednik Sabora nije izabran jednoglasno.
Iz tih bitaka svi izlaze manje ili žešće ozlijeđeni, osim Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednice RH koja je prvo "zakočila" kad je trebalo igrati strpljivo, a ubrzala kad je bilo presudno. Odigrala je stabilizacijsku ulogu, a da i ona misli da je kriza završena, vidi se i po tomu što je reaktivirala staru namjeru da svoj ured preseli na nekoliko dana u Vukovar, sredinom siječnja. Novi predsjednik Sabora, Željko Reiner u prvom je nastupu bio pomalo zanesenjački raspoložen pa je spomenuo, osim Tuđmana, još i klasičnog Voltairea i Georgea Washingtona. No, vjerojatno nije planirao da će ga mediji zapamtiti uglavnom po ideji da se vrati naziv Hrvatski državni sabor. Ima vremena, sad sve treba biti podređeno formiranju Oreškovićeva tima.
Poslije, u manje zahtjevna vremena možemo o nazivu Sabora, vraćanju pokroviteljstva nad Bleiburgom, pa i vraćanju 30. svibnja kao glavnog Dana državnosti. Istina, prethodne SDP-ove koalicije su sve to i izmijenile, no nova parlamentarna većina prvo mora odraditi poslove vezane uz odluke i zakone koje će početi u Sabor slati Oreškovićeva vlada. Od svečane atmosfere odudarao je tek Zoran Milanović, koji je neumjesno vladajuće predstavio kao "kriminalnu, špijunsku i proustašku koaliciju". No, Milanović više nije problem Hrvatske. Nego SDP-a.
bitno je sada sastaviti kvalitetnu,sposobnu i stručnu vladu da Hrvatska krene putem na bolje.da građani na kraju iduće godine osjete da se kreće na bolje,da financije centralne države budu stabilnije s više investicija i više zaposlenih a manje odlazaka trbuhom za kruhom.tek tada ćemo 2015 godinu pamtiti po slomu zadnjeg komunističkog bastiona u evropi.mislim da Zoran Milanović uskoro neće biti niti problem Sdp već samo tate Stipe.