Kriza bi mogla biti blaga, ali ćemo je u Hrvatskoj osjetiti

Nakon što je i Bundesbank priznao da Njemačka ide prema “tehničkoj recesiji”, svijet na iglama iščekuje kako će se usporavanje najveće europske ekonomije odraziti na čitavu Europsku uniju. Višekratno rezanje očekivanog rasta BDP-a bilo je jasan znak da Nijemci ne očekuju dobru godinu, ali od toga hoće li Njemačka imati 0,1 posto manju ekonomsku aktivnost puno je važnije razlučiti je li njemačka kriza lastavica nove europske financijske krize ili je tek trenutačno zatišje pred novu fazu rasta.

Na razini stagnacije

Centralna banka Njemačke pojasnila je da je zbog neizvjesnosti oko Brexita i trgovinskih ratova industrijska proizvodnja pala, a time i izvoz, dok potrošnja i građevinski sektor i dalje rastu. Kako ekonomija, a naročito potrošnja građana, prije svega ovise o psihologiji, odnosno osjećaju sigurnosti u bolje sutra, loše vijesti mogle bi natjerati Nijemce da u potrošnji “povuku ručnu”. Za Hrvatsku je najava ikakve recesije u Njemačkoj, a kamoli blage vrlo neugodna s obzirom na to da je riječ o zemlji u koju izvozimo dobar dio ukupnih dobara, ali i zemlji iz koje dolaze brojni inozemni transferi prema našim građanima.

Pojednostavljeno, čak pola milijuna Hrvata živi u Njemačkoj, a mnogi među njima su na “privremenom radu” i šalju novac svojim obiteljima. Naravno, ako se kriza prelije i na tržište rada, o čemu je u ovom trenutku teško nagađati, prvi će na udaru biti novi i strani radnici. Njemačka je, podsjetimo, za ciklusa rasta uvezla nekoliko milijuna stranih radnika kako bi mogla održavati razinu industrijske proizvodnje koja sada, kako smo rekli, znatno usporava. Ipak paniku ne treba još dizati jer bi se kriza u Njemačkoj mogla zadržati na razini stagnacije, i to iz dva razloga. Trump bi mogao popustiti u oštroj carinskoj politici, što bi automatski diglo razinu narudžbi za europske zemlje, a s druge strane Njemačka ima dovoljno akumuliranih sredstava za aktivnu borbu protiv krize.

Tako su iz Bundesbanka pojasnili da imaju čak 50 milijardi eura budžeta za pomoć protiv krize, a upravo je toliki bio gubitak Njemačke u prvoj navali svjetske financijske krize iz 2009. Olakotna okolnost leži i u činjenici da Europska centralna banka s novom predsjednicom Christine Lagarde namjerava zadržati politiku jeftinog novca koja je gurnula cijenu zaduženja pola Europe prema nultoj kamatnoj stopi, što je povijesno najniži iznos financiranja deficita država, a Njemačka je tijekom rasta spustila razinu javnog duga ispod 60 posto pa ima prostora i za zaduživanje.

Otegotna okolnost izvire upravo iz psihologije jer bi se zbog najave moguće recesije poslovično financijski odgovorni Nijemci mogli uzdržati od potrošnje. To bi se moglo pokazati većim problemom od pada narudžbi za ostatak svijeta jer pad optimizma potrošača uvodi ekonomije u crnu spiralu.

Hrvatska povećala izvoz

Hrvatska je u prvih pet mjeseci godine povećala izvoz u Njemačku za gotovo devet posto, na 6,4 milijarde kuna pa se tako izvoz na to tržište vrijednošću gotovo izjednačio s onim plasiranim u Italiju – najvažniju vanjskotrgovinsku partnericu našeg gospodarstva. I Italija je u problemima što bi se negativno moglo odraziti na domaći izvoz, koji usporava cijelu godinu. Naime, u Italiju smo u prvih pet mjeseci izvezli samo šest posto više robe i usluga nego u istom periodu prošle godine. Istovremeno se uvoz talijanskih proizvoda u Hrvatsku pojačao za više od 20 posto.

Novi ciklus europske krize po svemu će se sudeći svesti na blagu kontrakciju pregrijanog gospodarstva, a može se zadržati i na razini stagnacije, međutim čak i u tom slučaju mogla bi imati jak utjecaj na Hrvatsku. Naš BDP raste na krilima turističke potrošnje, inozemnih transfera, jače potrošnje građana koji su stekli prihode iz tih izvora te konačno graditeljstva financiranog i transferima iz EU fondova.

Svi su ti izvori nestalni jer će putovanja i jaka potrošnja biti prvo područje štednje Europljana, a valja podsjetiti da nam iz turizma u ekonomiji dolazi gotovo svaka peta kuna pa je i najmanja kontrakcija veliki udar za domaći budžet. Za utjehu ostaje da jednako kako je zakasnio i oporavak ekonomije, tako možemo očekivati i debelo kašnjenje krize pa ćemo po svemu sudeći imati još najmanje jednu dobru godinu koja je prigodno baš izborna godina u kojoj ćemo birati novu Vladu.