Beljakova ideja naišla na osudu i podsmijeh stručnjaka

U poplavi populističkih ideja potaknutih predizbornim ozračjem predsjednik Hrvatske seljačke stranke Krešimir Beljak zaključio je da bi bilo najbolje kad bi Hrvatska prestala vraćati dugove na pet do deset godina dok ne uhvati zraka. Koliko god privlačno djelovala takva ideja jednima, a suluda drugima, riječ je o presedanu kojim se valja pozabaviti.

Podržava li Beljaka SDP?

– Mi smo zreli za rekonstrukciju republike. Treba inicirati induciranu komu, odnosno bankrot države. Treba stranim vjerovnicima reći da nismo sposobni servisirati obveze i da nas čekaju s našim dugovima pet do deset godina dok ne udahnemo zraka i rekonstruiramo se kao država. Onda ćemo imati i rast države s jačanjem lokalnih zajednica – kazao je Beljak u emisiji Veto na N1 televiziji.

U Hrvatskoj narodnoj banci hvataju se za glavu, iako ne vjeruju da će Beljakova ideja naići na plodno tlo u širem političkom krugu, a unatoč činjenici da je Beljak gostujući na N1 televiziji rekao da Davor Bernardić podupire ideju, SDP šuti i ne žele ni potvrdno ni negativno odgovoriti podržava li kontroverzno rješenje. Stručnjaci objašnjavaju koje bi bile posljedice Beljakova olakog pozivanja na neplaćanje obveza inozemnim kreditorima. Takav bi potez bio “salto mortale” jer bi za građane preko noći apsolutno sve poskupjelo, a novac ne bismo mogli posuditi gotovo od nikoga, kaže nam jedan financijski stručnjak koji je želio ostati anoniman kako svojim ugledom ne bi dao na značaju Beljakovim konstrukcijama. Naime, prvo neplaćanje prispjele kamate ili glavnice značilo bi srozavanje kreditnog rejtinga države na status bankrota što znači da bi kamate skočile u nebo.

Naravno, s područja makroekonomije sve bi se prelilo u domenu novčanika svakog pojedinog građanina. Veće kamate za državu znače i veće kamate na kredite, od onih za stan do kamata za “minus” na računu. Prosječni stambeni kredit u slučaju rasta kamate za jedan postotni poen poskupljuje od 200 do 300 kuna mjesečno, a u slučaju bankrota države može doći do višestrukog rasta kamate poput onih u Grčkoj koje su sezale i na više od osam posto za građane. Krediti bi, dakle, preko noći poskupjeli i više od 1000 kuna svakog mjeseca. Profitirali bi građani sa štednjom, ali ne dovoljno da bi se smanjio negativan utjecaj koji bi Beljakovo rješenje donijelo općem standardu. U Hrvatskoj narodnoj banci objašnjavaju nam da bi se neplaćanjem obveza prema vjerovnicima ušlo u poziciju u kojoj nema ni investicija ni likvidnosti izvan granica.

– To bi stvorilo velik pritisak na tečaj kune i HNB bi ga morao braniti trošeći rezerve zbog čega bi padale i devizne pričuve – kažu nam u HNB-u. U tom bi slučaju kuna izgubila vrijednost u odnosu na euro. Krediti bi tako poskupjeli zbog rasta kamata, a potom bi se zbog slabljenja tečaja dogodio i dvostruki udar na standard.

Javni dug u veljači opet pao

Međutim, ne bi bili ugroženi samo građani koji su dužni bankama, već svi jer bi slabija kuna o uvozu ovisnom gospodarstvu značila poskupljenje svih proizvoda, a zbog energetske neovisnosti i znatno poskupljenje režija. Država bi tih pet do deset godina uštedjela oko 11 milijardi kuna godišnje iz proračuna jer ne bi plaćala dugove nastale po kamatama, ali bi gospodarstvo do te mjere usporilo aktivnosti da ne bi uplaćivalo dovoljno poreza ni doprinosa. U tom bi slučaju državi vrlo vjerojatno nedostajalo novca za isplatu plaća i mirovina, a i za plaćanje usluga u zdravstvu. Novac bi mogla posuditi jedino iz obveznih mirovinskih fondova, a to znači da bi pojela buduće mirovine.

Zašto se toga Beljak dosjetio i zašto bi ga eventualno Bernardić u tome podržavao, ostaje nejasno. Javni dug Hrvatske i u veljači je pao u odnosu na stanje iz veljače 2016. na 288,5 milijardi kuna, javne financije stabilne su s povijesno niskim deficitom, kamate na dug padaju, a smiješi nam se i popravak kreditnog rejtinga. Nepotreban Beljakov populizam pokazuje koliko daleko mogu ići financijski neobrazovani, a istodobno neodgovorni političari:

Beljaka bi se posramila i Syriza!