Krediti su došli na naplatu: Obiteljsko srebro za kruh

Ekonomske krize u povijesti najviše dobra donijele su trgovcima antikvitetima jer su ljudi u očaju posezali u vitrine i škrinje, pa pošto-poto prodavali obiteljsko naslijeđe. Slično je i danas, no ova posljednja kriza, ako se može suditi prema riječima trgovaca starinama, osim bogate ponude donijela je i manjak onih koji su spremni izdvojiti novac za kupnju vrijednih predmeta.

Prodavatelji traže previše

– Dotaknuli smo dno. Ovo je smak svijeta. Ljudi dolaze sve više i donose svašta. Iz kuća prodaju i previše. Stravično je. Muka mi je govoriti tko sve prodaje, što i zašto – kazuje Zoran Bauk, vlasnik splitskog antikvarijata Antigue. U gradu nema zalagaonice, a Bauk je antikvarijat otvorio davne 1978., no ističe da nikada nije bilo ovako.

– Krediti su došli na naplatu. Strah je ušao u kosti. Novca nema, a stisnulo je sve. Nikad se više zlata nije prodavalo – naglašava Bauk. Ipak, on odbija kupiti gotovo 98 posto onoga što se nudi. Jer, nema kupaca. Splićani se uglavnom “rješavaju” dragih stvari, građanskog bofla i suvenira s putovanja. Ozbiljne stvari, prema riječima antikvara, još uvijek se čuvaju u vitrinama.

– Vrhunski namještaj ne dolazi. Kupuju ga kolekcionari preko posebnih kanala. Kad se počne propadati, prodaju se sve stvari iz interijera, umjetničke slike, knjige, skulpture, no svi “do kraja” čuvaju automobile i jahte.

Slična je situacija i u Zagrebu gdje su svoja vrata u 2010. godini zatvorila čak četiri poznata dućana antikvitetima jer kupaca nema, a ponuda je, tvrde vlasnici dućana, loša.

– Dolaze ljudi i nude, no uglavnom je riječ o lošoj ili oštećenoj robi za koju se traži puno više od njene realne vrijednosti – rekao je Alan Žagrović, vlasnik Antik-Design antikvarijata u Preradovićevoj. Njegova obitelj bavila se prodajom starina i umjetničkih predmeta, pa A. Žagrović ima sreću da se nije našao u situaciji da mora zatvoriti dućan.

– Bilo nas je troje u ulici, a ostao sam sam jer je moj otac cijeli život punio skladišta vrijednom robom, pa danas živim od njene restauracije i prodaje – otkrio je i dodao da prava kriza još očito nije stisnula Zagrepčane jer jako vrijedni antikviteti još nisu u ponudi.

– Nema ni kupaca. Danas su bogataši ljudi koji su svoj novac stekli na brzinu, a za uređenje stana najlakše je otići u trgovinu i kupiti namještaj iz izloga – objasnio je A. Žagrović i dodao da već dulje vrijeme razmišlja o tome da posao preseli u Francusku.

Kako bi ukućanima i djeci priuštili Božić ispunjen darivanjem, sve više Brođana posegnulo je i za krajnjom mjerom – prodajom obiteljskog zlata.

Zlato za dječje darove

Najčešće prodaju nakit koji im više ne treba ili koji godinama nisu nosili, a dobivenim novcem kupuju darove za djecu ili podmiruju stare dugove.

– Prodala sam stare, pokidane ogrlice i nekoliko prstenova. Sve su to pokloni koje nisam nosila, već su stajali u kutiji na ormaru, ali drugog izbora nemam. Treba platiti račune, djeci kupiti darove... Bolje da se riješim stare zlatnine i djeci nešto stavim pod bor – kaže Brođanka Marija P. napominjući da su njen vjenčani prsten i zlatna ogrlica koju je kći dobila na krštenju jedini nakit koji nikada ne bi prodala. To dobro znaju i trgovci, pa se lomljeno zlato otkupljuje i u trgovinama ribičkog pribora, u urarskim radnjama i preko oglasa u tisku i na televiziji.