Hoće li Plenković oprostiti predsjednici?

Da će se predsjednica RH u jednom trenutku morati početi distancirati od “svoje” vlade, da je to jednostavno nužda preživljavanja na Pantovčaku, unaprijed je trebalo biti jasno, no malo tko je očekivao ovakav tajming njezine dugo očekivane “šake po stolu”.
Andrej Plenković neće preko noći zaboraviti da se Kolinda Grabar Kitarović u kampanju uključila baš u trenu kad je u Saboru oporba počela još jednu raspravu o njegovom opozivu.

Koliko god se i ovaj pokušaj oporbe pokazao jalovim, Davoru Bernardiću pružila je zapravo jedini uvjerljivi argument koji je u sabornici izgovorio toga dana: Pogledajte što vam kaže predsjednica!
A ona se potrudila da nijedna televizijska ekipa ne preskoči njezin govor u Opatiji. Dva dana prije ispred kamera pitao sam je kako se to dogodilo da je sve više u raskoraku s premijerom, zauzevši suprotan stav oko saborskog istražnog povjerenstva nakon što je objavljen ugovor za koji je oporba brzopleto ustvrdila da dokazuje da je Agrokor “izručen američkom strvinarskom fondu”.
Nije uopće pokušala odbaciti konstataciju iz mojeg pitanja, dapače, samo se nadovezala naglasivši da zakon treba i promijeniti ako je prepreka da se sve istraži do kraja. Uslijedio je pomno osmišljeni nastup pred kremom hrvatskih ekonomista u Opatiji, punim plotunom udarivši po hrvatskim ekonomskim politikama.

Dugo je nabrajala što sve u Hrvatskoj ne valja, a sve podcrtala retoričkim pitanjem: “Tko je taj koji u Hrvatskoj donosi, odnosno ne donosi odluke?”
Jasno je na koga su svi u tom trenu pomislili. Premda je zapravo posve načelno govorila o neprekinutom žalosnom kontinuitetu politika svih hrvatskih vlada, nema dvojbe da je njoj i njezinim savjetnicima unaprijed bilo jasno kakav dojam će to ostaviti u javnosti, te da su upravo takav efekt i htjeli postići.
 Mediji i javnost ispravno su pročitali njezin udar Plenkovića. Možda griješe jedino u procjeni da su se ona i njezini savjetnici ovim udarom na premijera htjeli prije svega približiti glasačima lijevog centra: možda su pri tome zanemarili ugađanje onim glasačima desnice koji Plenkovića ne doživljavaju kao svojeg autentičnog predstavnika.
Udar je bio tim jači što je sve ono što je Kitarović navela doista bolna, sušta i neporeciva – istina! Hrvatska je odavna u izvanrednom stanju, ali elite, bez obzira na njihov ideološki predznak, to uopće ne zamjećuju. Egoistično jedre dalje, zadovoljavaju se gospodarskim rastom koji nam se bez nekih posebnih zasluga jednostavno – dogodio, Predsjednica pri tome očito vrlo svjesno nije čak niti iz diplomatske kurtoazije navela niti jedan jedini argument u korist Plenkovićeve vlade, nije pohvalila nijedan potez. Time se svrstala uz one koji mantraju da ova vlada nije baš ništa napravila. Što ipak nije točno, jer malo koja vlada se u samom startu susrela s tako mnogo izazova.

Ova vlada jest donijela niz nedostatnih polupoteza, ali u suštini još nije napravila nijedan pogrešan. Agrokor će sasvim sigurno imati duge repove, ali sve ove priče oko izvanredne uprave suštinski su promašene. Naime, Agrokor je već u rukama vjerovnika, a vladin povjerenik ne provodi ništa što mu ti vjerovnici nisu odobrili. U stvari, on radi za njih, oni ga i plaćaju, a nagodba je praktično već svršena stvar, bez obzira na to što će reći ili napraviti Rusi.
Predsjednica već jest reterirala, fokusiravši se na doista najveći hrvatski problem – demografsku katastrofu koja je eksplodirala pred našim očima, nakon čega će pak uslijediti implozija hrvatskog gospodarstva. Egzodus onih koji Hrvatsku odavna više ne vide kao obećanu zemlju, bijeg blokiranih, nezaposlenih, razočaranih. Ako ona uhvati vladu za vrat boreći se za interese običnih Hrvata, ako lupi šakom o stol zbog njih, ako vladu tako natjera na pomak, to će već biti veliki uspjeh. Takav angažman nitko joj neće zamjeriti i nitko ga neće moći optužiti za izdaju vlastite političke opcije.
Sasvim je jasno da neće moći ući u bratoubilački ili sestroubilački rat s premijerom, te da bi taj dvoboj oboje skupo platili. U stvarnosti, oni itekako trebaju jedno drugo. Bez podrške vladajuće stranke, koja prije svega ovisi o Plenkoviću, a ne o stavovima anonima s “desnice”, ona ne može dobiti izbore. Koliko god se pak ona rastegnula, neće se moći umiliti ni biračima s “ljevice” toliko da oni potegnu zaokružiti njeno ime.
Kad bi Plenković pokušao nametnuti drugog kandidata, a dovoljno je pametan da to ne učini, sasvim izvjesno je da bi HDZ ponovno izgubio Pantovčak, te pružio novu priliku nekom s “ljevice”, možda bi čak i reanimirani Milanović u takvom scenariju dobio svoju šansu. A bi bio trenutak u kojem bi Plenković izgubio HDZ. Ili HDZ Plenkovića, svejedno. A u paketu i Banske dvore.