Jesu li hrvatski građani mentalno zdraviji nego sretniji ili misle da jesu jer je u ljudskoj prirodi lakše priznati nedostatak sreće nego mentalnog zdravlja? Kao što je lakše priznati nedostatak koječega nego pameti. Građani su u istraživanju Instituta Ivo Pilar svoje mentalno zdravlje na ljestvici od 0 do 10 u prosjeku ocijenili s visokih 7,57, rangirajući ga bolje od sreće i životnog zadovoljstva. Slažu li se psihijatri da smo u prosjeku mentalno zdrav narod i postoje li razlike u zdravlju između građana na sjeveru i jugu?
Razlike na jugu i sjeveru
– Ako je mjerilo mentalnog zdravlja, odnosno jedan od kriterija povezanost s drugim čovjekom i usmjerenost na drugoga, ne samo na sebe, Slavonci stoje bolje od drugih regija. Imaju snažnu tradiciju u kojoj je izraženo okupljanje, veselje i zajedništvo. Uzmite samo Vinkovačke jeseni, Đakovačke vezove, svadbe u Slavoniji i svinjokolje. Slavonci su dobro povezani i u patnji i u zabavi – kaže osječki psihijatar Nikola Mandić. Nije Slavonac, ali sve što je vidio u Slavoniji, od živahnog folklora do okrenutosti prema drugima, upućuje na to da je mentalno zdravlje Slavonaca dobro.
– Rat je raselio mnoge, prouzročio tjeskobu kod ljudi, razbio neke zajednice i treba vremena da rane zaliječe. Od Osijeka prema istoku puno je ranjenih duša, ali ipak ta povezanost među Slavoncima zacjeljuje rane – kaže.
U selima poput Aljmša i Erduta s najvećom stopom suicida razbijena je tradicionalna zajednica, ali ne slaže se da su Slavonci depresivniji od ljudi iz drugih dijelova zemlje. U Slavoniji je, kaže, manje ovisnika o drogama nego u drugim krajevima, a ozbiljnih duševnih bolesti više je u Dalmaciji.
– Ne vjerujem da su Dalmatinci veseliji od Slavonaca. Dalmatinci su više orijentirani prema sebi, egoističniji, a život bez drugoga nije život. Ako je cilj mentalnog zdravlja sklad emocija, razuma i nagona, onda je ono što je pokazao Pilarov barometar točno za Slavonce. Slavoncima jedino pada teže raseljavanje nego Dalmatincima jer se teško odriču tradicije. Slavonke čuvaju folklornu odjeću i po 100 godina. Slavonac teško zaboravlja svoje njive i konje, a Dalmatinca možete posaditi gdje god hoćete i on uspijeva – kaže dr. Mandić.
Splitski psihijatar prof. dr. Goran Dodig na to uzvraća:
– Više je pjesama opjevano o kamenu, moru i maslini nego o ravnici iako je i ona puno opjevana. Najlošije je da čovjek sam ocjenjuje svoje mentalno zdravlje. Poslovica kaže da je Bog najpoštenije podijelio pamet jer se nitko ne tuži da je ima malo. Dva ista organa možete naći kod sedam milijardi ljudi, ali ne možete naći dva ista mozga. Kad bih sudio po ponašanju na cesti, u vožnji, rekao bih da su Dalmatinci nezadovoljni jer stalno viču, ali opet nigdje nećete naći to da se zbog malog povoda okupi 20 tisuća ljudi na proslavi ili nekom dočeku sportaša gdje su svi veseli. No, ne možete temeljem tih parametara zaključivati o mentalnom zdravlju, koje može biti bolje ili lošije nego što su ga građani sami ocijenili. Svakodnevno radim s onima koji imaju psihičke smetnje, a i razgovaram s ljudima koji se ne javljaju psihijatru i znam da velik broj ljudi kaže “ne mogu izdržati, puknut ću”, što ne znači da nisu mentalno zdravi. Hrvatska ne odudara od europskih prosjeka kad je riječ o psihičkim poremećajima, anksioznim stanjima i teškim duševnim bolestima – kaže Dodig.
Za zagrebačkog psihijatra prof. dr. Vladu Jukića, uz opasku da zapažanje temelji na dojmu i komunikaciji s ljudima iz psihijatrijske perspektive, rezultati Pilarova barometra su očekivani.
Ekspresivni južnjaci
– To je gotovo realna slika zdravlja naših građana. Kao što su ljudi zadovoljni pameću, zadovoljni su i zdravljem ako nije toliko narušeno da ih ometa u svakodnevnom funkcioniranju. Većinu ljudi psihičke tegobe ne ometaju u funkcioniranju. Ljudi ih prihvaćaju kao nešto s čim treba živjeti, kao zdrav mehanizam obrane i to je dobro jer računaju da će više energije potrošiti otklanjajući ih, pa ih prihvate. Ali ima i ljudi s vrlo ozbiljnim psihičkim bolestima koji sebe doživljavaju zdravima – napominje. Dalmatinci su, kaže Jukić, manje skloni suicidalnom ponašanju od ljudi u Zagorju i sjevernoj Hrvatskoj te Slavoniji.
– Iz toga bismo mogli zaključiti da su sretniji ljudi tamo gdje je manje suicida i depresije, pa i zdraviji, dakle u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je stopa suicida oko 7,8, dok je u sjeverozapadnim krajevima zemlje veća od 20. Dalmatinci emocije izražavaju ekspresivnije. Kad Dalmatinac jauče, svi ga čuju, sjevernjak pati, ali ne jauče – kaže Jukić. Danas raste broj poremećaja osobnosti jer, tumači, svi imamo u strukturi ličnosti osobine koje držimo pod kontrolom, a kad društvo dopusti da se nešto može eksponirati, onda to i činimo.
– Narod ima poslovicu “Čega se pametan srami, budala se hvali”. Prije se onaj tko je potrošio plaću plaću do 10. u mjesecu sramio to kazati, a danas se neki gotovo hvale ovisnošću o šopingu, pa se krug patološkog ponašanja širi – zaključuje Jukić.
Slavonci su ljudine širokog srca ko ravnica.