- Smatram da postoje tri scenarija kako je tijelo Slavojke Senišin završilo u mom bunaru na mom imanju u Prečnom. U prvom scenariju mislim da je u sve nekako umiješan njezin sin, a kako ne znam jer nisam istražitelj. Po drugom scenariju moguće je da je Marijan J., njezin partner "snimio" situaciju kad je došao u Prečno s njom i raspitivao se oko moga bunara, a treći je da sam to učinio ja, ali ja to nisam učinio - kazao je među ostalim Damir Keleminčić (66) iznoseći svoju obranu na zagrebačkom Županijskom sudu.
Njega se tereti za odiozan zločin, odnosno teško ubojstvo iz koristoljublja, a tužiteljstvo u optužnici navodi da je Keleminčić ubio svoju susjedu Slavojku Senišin (76). Prema optužnici, odiozno djelo počinio je između rujna i 5. studenog 2011.. Bio je susjed Slavojke Senišin te je, tvrdi tužiteljstvo, želio ući u posjed stana koji je bio u njezinom vlasništvu te vlasništvu njezina sina. Riječ je o stanu velikom 72 metra kvadratna, a Keleminčić se tereti da je iskoristio činjenicu što je žrtva živjela sama i što mu nije mogla pružiti otpor. Prišao joj je s leđa, zadavio je žicom, koju joj je dvostruko omotao oko žrtvina vrata. Zatim je vukao i stezao krajeve žice dok je nije udavio, nakon čega joj je zapešća vezao selotejpom, a njezinom mrtvo tijelo zamotao u tepih i prevezao u Prečno.
Tamo je imao vikendicu s dvorištem i gospodarskim objektima. Tijelo je bacio u bunar, a bunar zatrpao građevinskim materijalom, ciglom, dijelovima betona... Naknadno je površinsko okno bunara premjestio ispred kuće, kao bi prikrio mjesto gdje je bacio tijelo. Keleminčić je ispravno smatrao da će biti prijavljen nestanak Slavojke Senišin, a prijavio ga je njezin sin 5. studenog 2011. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina od nečijeg nestanka za proglašenje te osobe mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U ugovoru koji nikada nije sklopljen pisalo je da je kupoprodaja stana obavljena 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika. Keleminčić je bio čak toliko bezobziran, smatra tužiteljstvo, da požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina. A sin je u njemu živo dok nije otkriveno što mu je otac, kako ga se optužnicom tereti, učinio.
Tijelo žrtve nađeno je u rujnu 2022. u spomenutom bunaru na dubini od sedam metara i identificirano je preko DNK. Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, oko glave joj je više puta bila omotana PVC vrećica, dok joj je oko vrata bila omotana plastificirana žica dugačka 175 centimetara. Keleminčić od početka niječe krivnju, a u obrani je pojašnjavao i zašto su na ovjerenom kupoprodajnom ugovoru koji je predao za upis vlasništva u zemljišne knjige pogrešni podaci. Tvrdio je da su se on i njegova susjeda dogovorili da će joj on za njezin suvlasnički udio platiti 30.000 eura, no ugovoru je bilo navedeno 85.000 kuna što je oko 11.280 eura. Pojašnjavajući tu razliku, Keleminčić je kazao da je "to bila cijena za državu, radi manjeg poreza" te je još dodao da je Slavojka Senišin toliko platila obitelji od koje je kupila suvlasnički dio. Na ugovoru je kao mjesto potpisa ugovora naveden Split, iako je ugovor sklopljen u Zagrebu, a Keleminčić je kazao da je i to bilo fiktivno.
- Potpisao sam bjanko ugovor u kojemu je bila navedena samo cijena. Znam da su ga ovjerili kod javnog bilježnika u Splitu - pravdao se Keleminčić. Tvrdio je da je posljednju od tri rate u iznosu od 10.000 eura dao Marijanu J. 11. studenoga 2011. - Kako ste zapamtili taj datum? To je bilo prije 24 godine - zanimalo je sutkinju. - Jer je nekako sve bilo u broju 11 - odgovorio je Keleminčić. Odgovarajući na pitanja naveo je i da nije bilo nikakvog dogovora između njega i Marijana J., koji je kako tvrdi, samoinicijativno došao i donio mu i posljednju ratu i primjerak kupoprodajnog ugovora. Ta posljednja rata, po njegovim riječima plaćena je kada se Slavojka Senišin već vodila kao nestala osoba. Tvrdi i da je sporni ugovor sklopljen još 2005.
- Ne znam gdje je sastavljen, znam da je potpisan u mom stanu. Marijan i Slavojka došli su kod mene s četiri primjerka ugovora. Ja tad nisam zadržao nijedan primjerak jer ionako nije bio ovjeren. Dogovorili smo da ću ja isplatiti Slavojki 30.000 eura u tri rate u roku od sljedećih pet godina, no to se oduljilo do 2011. Marijan je rekao da se ni njemu ne žuri jer tek planira početi graditi kuću, u kojoj su koliko sam shvatio, njih dvoje trebali živjeti. Dogovor je bio i da u posjed stana stupam nakon isplate zadnje rate, a dotad Slavojka može živjeti u njemu. Nismo sve te detalje dokumentirali već smo imali usmeni dogovor. Sve je bilo na riječ - branio se Keleminčić.
Kazao je i da s njima dvoma nije išao kod javnog bilježnika jer mu to nije bilo bitno, a iskazivao je i da se Marijan J. obvezao da će nakon isplate zadnje rate isprazniti stan i ostaviti ključ u sandučiću Keleminčića. - U posjed tog stana sam službeno stupio tek 2017. ili 2018. nakon što sam Općinskom građanskom sudu predao prijedlog za upisom vlasništva u zemljišne knjige. Prijedlog sam predao 20. prosinca 2016., odnosno točno pet godina nakon njezina nestanka i nakon što je proglašena umrlom. Bio bih to učinio i ranije, ali nisam mogao naći taj ugovor. Ne osporavam da sam ugovor predao sudu na uknjižbu niti da sam poslao dvije požurnice - branio se Keleminčić.
- A zašto ste onda tijekom boravka u istražnom zatvoru svu svoju imovinu, izuzev tog stana koji je pod blokadom, prodali ili prenijeli na sinove? - zanimalo je sutkinju. - Onkološki sam pacijent i kada sam dobio koronu mislio sam da sam gotov. Htio sam riješiti da sinovi imaju sve čisto. Prodao sam oba svoja automobila i gliser, a nekretnine sam darovao sinovima - pojasnio je Keleminčić. Prije no što je uhićen, policija ga je tajno pratila i prisluškivala, pa je tako snimljeno kako u rujnu 2020. zove razne ljude i govori im što se događa dok su psi za detekciju mrtvih tijela njuškali po njegovom imanju u Prečnom. Ti tajno snimljeni razgovori su ranije preslušani u sudnici
- Dođeš na večeru? - pita ga prijateljica u jednom od tih razgovora. - Ne mogu jer se radi o nestanku one žene - odgovara on - Koje žene? - pita ga sugovornica. - One koje je živjela u mojoj kući ili živi te za koju se ne zna gdje je - odgovara on. Kako policijska potraga traje, tako je Keleminčić u sve većoj panici pa 21. rujna 2022. zove svog oca. - U Prečnom sam. Kopaju bagerima. Vjerojatno budu našali Slavojku... Oprosti za sve... Branio sam se od nje, a ovo ti pričam tako da znaš - kaže on ocu. - Kaj si je ti maknul? - pita ga otac. - Da, samo ne smiješ to, nemoj nikome reći, oni kopaju cijelo dvorište... - odgovara Keleminčić. - A budu li je našli? - pita ga otac. - Vjerojatno budu, bila je to samoobrana... samo ti to mogu reći i vjerojatno tako brzo neću doći kući - kaže Keleminčić, očito svjestan da je njegovo odiozno djelo razotkriveno nakon 11 godina.
Nakon što su snimke na prijašnjim raspravama preslušane u sudnici Keleminčić se o njima tada očitovao. - To što sam rekao sam evidentno rekao pod pritiskom policije. Ucjenjivali su me i na perfidan način navukli. U tim telefonskim razgovorima se vidi da želim krivnju maknuti sa sinova. Bunar sam zatrpavao od 2009. do 2014. kada sam mijenjao krov. Policija je kopajući stala na sedam metara dubine. Terorizirali su me jer su čuli zafrkanciju iz birtije da sam ju ja bacio u bunar. No on je tada bila u vezi s nekim. Tužiteljica je rekla da sam pokazao bešćutnost, ali ja sam vrlo emotivna osoba jer kad vam netko prijetio da će mene i moje sinove strpati u Remetinec za ubojstvo, izmislio sam nož. Nisam ni znao kako je Slavojka ubijena – kazao je na prijašnjim raspravama Keleminčić. Sada je ponovio da ga je, policija, kako tvrdi, zastrašivala, mobingirala i tjerala da prizna ubojstvo. Tvrdi i da je zbog toga, kako kaže policijskog terora, on i razgovorima spominjao i nož i samoobranu. Na sljedećoj raspravi stranke u postupku bi trebale iznijeti završne riječi.