'Kakve scene užasa i pokolja! Ni pakao ne može biti tako strašan'

. Kuće su uredno sazidane od samoga kamenja, u najljepšim stanuju kapetani koji su se, nakon svojih putovanja, skrasili na ovoj obali. Imaju naviku namjestiti svoja prebivališta s osjećajem za red i savršenim smislom za prostor na koji se čovjek navikne na brodovima. Više puta smo prolazili pokraj njih dok su na plaži popravljali svoje jedrenjake ili iz svojih terasastih vrtova dvogledom promatrali more. Kada tuda prođu njihovi stari brodovi, novi ih kapetani pozdravljaju zvukom sirene. Dalmacija od davnina daje vrsne pomorce

Ernst Jünger, je kao konzervativni ili skoronacionalistički Nijemac puno bolje pripoznao vrline dalmatinskog Hrvata. Puno bolje od velikog dijela naših sjevernih sunarodnjaka: „Na tom prvom obilasku kroz mjesto upoznali smo se s tipom hrvatskog čovjeka, ugodnim i stasitim ljudima. Hrvate sam zamišljao otprilike onakvima kakvi u nas i dalje žive u sjećanju na Sedmogodišnji rat – kao neku vrstu neotesanih barbara dugačkih brkova i smrknutih pogleda. Na naše iznenađenje, umjesto toga naišli smo na prijazan, radišan i kultiviran mali narod. S užitkom uronismo u patrijarhalni element što je kod nas nestao još od pradjedovskih dana. Uskoro nam je iz brojnih opažanja postalo jasno da na ovoj obali još živi staro, samoniklo društveno uređenje. Jedno od njih je i razlika u obraćanju nekoj osobi s ”gospodine” i ”gospodaru”. Gospodin jednostavno znači Herr (gospodin), dok se s gospodar oslovljava samo otac obitelji koji obitava na svojemu imanju ili tlu. Ta razlika u nas je iščezla, osim možda u našim istočnim pograničnim grofovijama gdje se patron još uvijek oslovljava s ”milostivi” gospodine. Narod živi od zemlje i mora. Vidjeli smo u vrtovima rastresitu, crvenosmeđu zemlju na kojoj rađaju divne sorte grožđa, masline, bademi, smokve i šipci.