To što je Jeffrey P. Bezos kupio nekad velike i značajne novine, Washington Post, sigurno je najzanimljiviji događaj u novinskoj industriji u zadnjih nekoliko godina. A možda i u zadnja dva desetljeća. Nije to jedini slučaj u kojem je neki poslovni vizionar i multimilijarder kupio neki novinski biznis u problemima. Poznato je, primjerice, da vjerojatno najveći suvremeni investitor, Warren Buffet, već desetljećima kupuje dnevne novine i dosljedno, ali konzervativno mijenja, prilagođava njihove poslovne modele. Transakcija koju je dogovorio Bezos nije posebna ni po svojoj veličini. Za novine koje su prije desetak godina vrijedile sigurno više od milijarde dolara Bezos je platio 250 milijuna dolara ili tek jedan posto svojeg bogatstva.
Prodaja Washington Posta velika je stvar u print-biznisu upravo zato što je u igru ušao Jeff Bezos, jedan od najvještijih poduzetnika i menadžera današnjice. Nije Bezos prepoznatljiv i uspješan zbog toga jer je vidio puno dalje od drugih ili po tome što je više riskirao. U vrijeme kad je pokretao svoju veliku internetsku knjižaru (Amazon.com), bila je to ideja koje se prihvatilo više što mlađih što starijih biznismena. Međutim, Bezos je bio taj menadžerski talenat koji je zahvaljujući svojoj inteligenciji, kreativnosti, inovativnosti te, puno više, brigom za svaki detalj i kroz nevjerojatno pedantno i uporno upravljanje svakim bitnim poslovnim segmentom uspio stvoriti najveću svjetsku web trgovinu koja je toliko dobra da se milijuni i milijuni potrošača iz svih dijelova planeta u njoj osjećaju kao kod kuće, i uvijek joj se vraćaju. Kad jednom kupite knjigu ili bilo što drugo na Amazonu, imat ćete osjećaj da je taj internetski dućan u nekoj vrsti osobnog odnosa s vama. Čak i kad imate neku pritužbu ili reklamaciju, pobrinut će se ili e-mailom ili kroz osobni kontakt da budete zadovoljni kupac. Mnogima se dogodilo da pritužba završi novom kupnjom. A takvo što nije moguće bez velikog i upornog lidera.
Ulazak tako talentiranog menadžera u Washington Post veliki je trenutak za novinski biznis jer je očito da su brojne novine počele gubiti poslovne modele. Vlasnici Washington Posta otvoreno su nakon prodaje priznali da su se zadnjih godina samo bavili rezanjem, rezanjem i – rezanjem. Sve da bi kako-tako došli iznad nule. I nisu uspijevali, a bili su svjesni da upornim rezanjem samo mogu raditi na daljnjem urušavanju biznisa. Washington Post prodaje se na velikom i moćnom američkom tržištu u oko 250 tisuća primjerka, a to je tiraža kojom se redovito mogao pohvaliti prije kojeg desetljeća čak i Večernji list u jednoj maloj Hrvatskoj. U istoj takvoj situaciji u kakvoj je Washington Post trenutačno se nalaze tisuće novina u svijetu, i sve će zanimati što to pokušava Jeff Bezos. Objektivno gledano, cijeloj nakladničkoj industriji ponestaje ideja. Menadžerski timovi zadnjih desetljeća potrošili su nevjerojatne količine novca na isprobavanje “novih modela”, ali ništa nije zaista uspijevalo u smislu širokog i sigurnog puta. Jedan od razloga je taj da se po prirodi stvari uz niz novinarskih i uredničkih talenata u nakladničkoj branši nije naselila elita menadžerskih talenata. U osnovi se u tisućama svjetskih novinskih kuća danas sve svodi na čekanje kraja ili neke nove “velike transformacije” te otvaranje novog puta onima koji proizvode sadržaj. Kraj dolazi polako, pretvara se u agoniju, a nema ni nove velike ideje. Najvjerojatnije zato što je neće ni biti. Prije ćemo rješenje vidjeti u sistematičnim i upornim potezima dosljednog menadžera koji će kombinirati informiranost o novim tehnologijama i malo kreativnosti s fanatičnom disciplinom realizacije zgodnih zamisli. Tako su zapravo uspjele najveće kompanije današnjice.
Naravno, ni Jeffa Bezosa u novinama nisu dočekali raširenih ruku i otvorena srca. Bilo je pomalo smiješno na stranicama Washington Posta čitati patetično otvoreno pismo nekog novinarčine koji se pohvalio kako je svojedobno bio urednik Tropica (nedjeljnog izdanja dnevnih novina) koji je početkom osamdesetih odbio objaviti priču u kojoj je trebalo spomenuti Bezosa kao jednog od najuspješnijih sveučilištaraca. Održao je čovjek lekciju Bezosu o velikom novinarstvu i naglasio mu kako je tada bio u pravu te da se nada da će mu Bezos dopustiti realizaciju takvog velikog novinarstva.
Takva reakcija danas nevjerojatno podsjeća na atmosferu u hrvatskom novinarskom miljeu gdje se veličina novinarstva često procjenjuje kroz “principijelno” jogunjenje zbog (ne)objavljivanja “velikih” tema. Ne kroz ispaljivanje pravih bombi koje mijenjaju društvo. Naravno, svi takvi u Americi odmah su dramatično upozorili široku javnost kako se nadaju da “veliki”, a zapravo propali Washington Post neće biti tek reklama za Amazon i druge Bezosove biznise. Kako urušene novine mogu biti reklama za Amazon? Tu bi trebalo napisati još desetak upitnika. I još postaviti pitanje: kad će cijela branša prestati sa samoobmanjivanjem?