Kako smo zajedno sa župnicima uspjeli 'zamračiti' 155 milijuna eura

Potiho se ovih dana provukla vijest da je završila gotovo cjelogodišnja akcija Hrvatskog Caritasa "Spasi kunu od propasti, daruj je za 1000 radosti". A kako i ne bi kad je rezultat bio totalni fijasko. Dakako, sam Hrvatski Caritas za to je najmanje kriv. Odnosno, ideja koja se rodila u Caritasu i koju je on pretvorio u nacionalni projekt doista je bila genijalna, ali je negdje zakazala u provedbi. Pokušat ćemo rekonstruirati i gdje.

Naime, znalo se da će s 31. prosinca 2025. kovanice drage nam kune postati bezvrijedne, tj. svatko kome ostanu nakon toga datuma neće značiti ništa osim lijepe uspomene. Međutim, tih je "uspomena" zaostalo, po podacima Hrvatske narodne banke, na početku lanjske godine po našim zakutcima u iznosu od čak 155 milijuna eura. Zato je Hrvatski Caritas došao na doista sjajnu ideju da potakne ljude da doslovce ne bace taj novac u otpad, nego da ga doniraju onima najpotrebitijima o kojima se skrbi Caritasova mreža. Nije trebalo gotovo nikakva truda, nego samo odnijeti zaostale kovanice (i novčanice) kuna do najbliže župe ili crkve i predati ih ondje. Nitko doma, zacijelo, nije imao bogatstvo u kovanicama, pa se očekivalo da će se ljudi rado riješiti onoga što im doista nije potrebno, a eto – usput – čine i dobro i Bogu ugodno djelo. No pokazalo se da je takvo razmišljanje očito bilo krivo.