Kolumna

Kad umre čovjek poput Zlatka Madžara, zna se reći da je umro jedan svijet

Foto: Petar Glebov/PIXSELL
Kad umre čovjek poput Zlatka Madžara, zna se reći da je umro jedan svijet
04.04.2023.
u 16:27
Svaki kamenčić ovog malog mozaika sjećanja i zahvala velik je kao katedrala glazbenog svijeta

Kada je 20. srpnja 2022. umro Viktor Žmegač, prva uspomena na njega koja mi je izronila iz sjećanja bila je čudesna večer u jednom zagrebačkom stanu kod dragih prijatelja Zlatka i Slaveka. I slika koju sam, krišom, kao da sam na liturgiji u nekom od najsvetijih glazbenih hramova, tada snimio mobitelom. Na njoj su bila dvojica slušatelja lica ozarenih glazbom i čudom koje je iz nedokučivih sfera, svirajući Wagnera i Chopina na gitari, tankoćutnim prstima i bićem među nama ozvukotvorio Petrit Çeku.

U prvom planu na toj slici, zaneseno udubljen u čudo koje sluša, sjedi Viktor Žmegač. U taj trenutak i u tu sliku ponovno me vodi smrt. Njene bi ruke, kao u svim pjesmama o njoj, morale biti grobno ledene. Ali taj trenutak toliko je pun sveprožimajuće ljepote i topline da i ruka koja me u njega vodi postaje topla.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Ključne riječi


Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.