Kolumna

Jonathan Littell i trenutak u kojem se gase naša živa sjećanja na Drugi svjetski rat i na Holokaust

Foto: Wikipedia
Jonathan Littell i trenutak u kojem se gase naša živa sjećanja na Drugi svjetski rat i na Holokaust
20.10.2024.
u 21:20
Dragocjeno bi bilo da poneki dobar čitatelj i odgovoran hrvatski građanin, da ne kažemo intelektualac, pročita "Dobrostive". Riječ je, vjerojatno, o najvažnijemu europskom romanu u ovih četvrt stoljeća novog milenija

Rođen u New Yorku, s tri godine sele ga u Francusku, nakon čega se naizmjenično školuje u s jedne i s druge strane Atlantika, u dvije kulture i na dva jezika. Studirao je na Yaleu, kao mladić upoznao je Williama Burroughsa, koji je, čini se, isprva vrlo snažno utjecao na njegov književni ukus. Poslije je s francuskog prevodio De Sadea i Geneta, godine 1989. objavio je ne pretjerano uspješan cyber punk roman, naslova "Bad Voltage". Tad su mu bile dvadeset i dvije. Pet godina kasnije, kao dvadesetsedmogodišnjak, stiže u zaraćenu Bosnu, gdje radi za humanitarnu organizaciju koju su 1979. osnovali Bernard-Henri Lévy i Jacques Attali, nazvavši je Action Against Hunger. Posao mu se očito svidio, pa je postao jedan u skupini onih vrlo neobičnih žena i muškaraca, među kojima ima i hulja i svetaca, ali je najviše avanturista i u građanskom životu nesnađenih likova, koji poput kakvih mušica idu od rata do rata i od nesreće do nesreće, provodeći svoje živote u srcu katastrofe. Ovo će iskustvo za njega biti formativno važno i u osnovi nenadoknadivo u pisanju romana čiji francuski naslov glasi "Les Bienveillantes". Nakon završetka rata u Bosni, Littell će ići u Afriku, pa u Afganistan, te u Čečeniju i Moskvu. Dugo će biti na Kavkazu, da bi u siječnju 2001. bio ranjen u zasjedi. Očito je to trenutak u kojem je došao do kraja, do zida ili do provalije. Odustaje od karijere ratnog humanitarca, i bavi se istraživanjem za "Les Bienveillantes". Tad su mu trideset i četiri godine.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.