Dok političari i provoditelji reforme obrazovanja mantraju o školi u kojoj će učenici učiti za život i kritički razmišljati te o tome da će se cijela paradigma učenja i podučavanja posve izokrenuti, realnost je drukčija. Vlada u Sabor šalje izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u koji su trebali biti utkani temelji onoga što već četiri godine slušaju svi roditelji, učenici, ali i nastavnici.
Pišemo “trebali” jer se umjesto temelja za velike i cjelovite promjene u obrazovanju, tek sada Zakonom definiraju postojeće stvari našeg školstva(?!) Poput produljenog boravka. Postoji već godinama, koriste ga učenici razredne nastave brojnih osnovnih škola, no dosad baš nikomu nije palo na pamet produljeni boravak ozakoniti. I dok političari i predstavnici Ministarstva obrazovanja obećavaju da će učenicima dati posve novu perspektivu, novu školu koja naglasak stavlja na njihove interese, osiguravajući im pritom temelje znanja, tek sada, izmjenama Zakona, detaljnije propisuju koja su pravila upisa i ispisa učenika iz jedne u drugu školu. Taj je stavak Zakona odavno trebao biti propisan i nedvosmislen.
No, uz postojeća pravila koja su se retrogradno sjetili regulirati, novim izmjenama nisu izostavili udariti temelje eksperimentalne provedbe Škole za život koja je sadržajno i u provedbi značajno različita od davno najavljene i predstavljene Cjelovite kurikularne reforme. Eksperimentom koji počinje od jeseni tijekom godinu dana prilagođavat će se sustav i kurikuli, tako barem tvrde u Ministarstvu, kako bi od 2019./2020. godine spremnu i prilagođenu reformu uveli u sve škole. Srećom da su se, po tome pitanju, ministrica Divjak i šef Ekspertne radne skupine Fuchs podijelili (ili takav dojam ostavili) u obavljanju poslova pa roditeljima ostavili i tračak nade da cjeloviti koncept promjena nije pao u zaborav. Jer ministrica neprestano govori o eksperimentalnoj fazi, a Fuchs o metodološkim priručnicima, akcijskom planu i Nacionalnom okvirnom kurikulu kao temelju stvarnih promjena za cjelovitu reformu obrazovanja.