U lipnju 1978. Aleksandar Solženjicin održao je govor na sveučilištu Harvard koji i danas može biti vrlo poučan, na što ukazuje zanimljiv članak iz novog broja američkog magazina Commentary ili onaj s početka ove godine u magazinu Atlantic naslovljenom "Solženjicinovo upozorenje" Sjedinjenim Američkim Državama (ali i općenito demokratskom Zapadu).
Ruski pisac, nobelovac, politički zatvorenik sovjetskih gulaga i prvo pero književnog otpora sovjetskom komunističkom totalitarizmu, u ljeto 1978. već je dvije godine živio u egzilu u SAD-u. Iz SSSR-a je protjeran 1974., najprije u Zapadnu Njemačku, pa je neko vrijeme živio u Švicarskoj, da bi se 1976. preselio u Ameriku. I evo ga 8. lipnja 1978., drži govor pred diplomcima i profesorima uglednog Harvarda, a u govoru zapravo pokušava ukazati na to da totalitarizam, od kakvog je Solženjicin pobjegao iz SSSR-a, prijeti u budućnosti i Americi i kolektivnom Zapadu, samo u ponešto drukčijem obliku. Kako piše američki profesor slavistike Gary Saul Morson u magazinu Commentary: "Solženjicin je namirisao istu društvenu i intelektualnu trulež među nama. Smatrao je svojom dužnošću upozoriti nas, ali nitko nije slušao. Danas se njegova upozorenja čine proročanskima. Nastavili smo koračati putem katastrofe koju nam je on zacrtao." Ili, kako piše Eliot A. Cohen u Atlanticu krajem veljače ove godine, taj stari Solženjicinov govor na Harvardu bio je oštra kritika zapadnog liberalizma koju danas treba još pozornije čitati i još hitnije shvatiti.
Je li ruski nobelovac Solženjicin bio prorok kad je rekao da će kult individualne sreće razoriti zapadna društva?
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Događaju se promjene na tržištu rada: Diploma nije jedina ulaznica
Fakultetska diploma sve je manje dovoljna za siguran ulazak na tržište rada. Poslodavci traže ljude koji mogu odmah preuzeti posao pa iskustvo stečeno tijekom studija postaje jedna od najvećih prednosti mladih kandidata
Filip Hrgović izgovorio je rečenicu koja bi trebala ući u sve udžbenike
Dok se cijeli svijet divi i čestita Hrgoviću, nevjerojatno je koliko je onih koji ne odustaju, tvrdeći da nije Hrgović pobijedio - već Itauma izgubio ili pak sam sebe nokautirao?!?
'Ne možemo stvarati na livadama i tražiti milijune za naše talente! Gadi mi se što rade akademijama'
– Dugo smo živjeli od ugleda naše reprezentacije. Ali, veliki klubovi jasno razlikuju kvalitetu nacionalne vrste i snagu domaće lige. Modrić, Gvardiol, Olmo... To su bili igrači koji još uvijek ostavljaju trag na najvišoj razini. Oni mogu donekle otvoriti vrata našim igračima, no ne mogu dokazati da je neki talent spreman za najviši razinu
Netanyahu se nalazi u izbornoj zamci: Pravi fenomen događa se desno od njegova Likuda
Netanyahu se nalazi u zamci, za novu vladu možda će mu trebati Ben-Gvir i Smotrich, ali njihova sve ekstremnija retorika može odbiti umjerene birače
Hvale se ekonomijom, a žene su zaključali i oduzeli im sva prava
Afganistan je jedina država na svijetu u kojoj su djevojčicama sustavno zatvorena vrata srednjoškolskog i visokog obrazovanja, a od žena se zahtijeva pokrivanje tijela i lica
Osjećaj sreće je duboko individualan i intiman. Vlastitu bol, glad, frustraciju ne možeš dijeliti kao komad kruha s drugima a tako i osjećaj sreće. Priča o kolektivnoj sreći je priča o Sj.Koreji. Svijet se individualizira i taj proces je nezaustavljiv a lametiranje o kolektivnoj sreći je nostalgija za kamenim dobom i plemenskim ustrojem društva.