Je li ruski nobelovac Solženjicin bio prorok kad je rekao da će kult individualne sreće razoriti zapadna društva?

U lipnju 1978. Aleksandar Solženjicin održao je govor na sveučilištu Harvard koji i danas može biti vrlo poučan, na što ukazuje zanimljiv članak iz novog broja američkog magazina Commentary ili onaj s početka ove godine u magazinu Atlantic naslovljenom "Solženjicinovo upozorenje" Sjedinjenim Američkim Državama (ali i općenito demokratskom Zapadu).

Ruski pisac, nobelovac, politički zatvorenik sovjetskih gulaga i prvo pero književnog otpora sovjetskom komunističkom totalitarizmu, u ljeto 1978. već je dvije godine živio u egzilu u SAD-u. Iz SSSR-a je protjeran 1974., najprije u Zapadnu Njemačku, pa je neko vrijeme živio u Švicarskoj, da bi se 1976. preselio u Ameriku. I evo ga 8. lipnja 1978., drži govor pred diplomcima i profesorima uglednog Harvarda, a u govoru zapravo pokušava ukazati na to da totalitarizam, od kakvog je Solženjicin pobjegao iz SSSR-a, prijeti u budućnosti i Americi i kolektivnom Zapadu, samo u ponešto drukčijem obliku. Kako piše američki profesor slavistike Gary Saul Morson u magazinu Commentary: "Solženjicin je namirisao istu društvenu i intelektualnu trulež među nama. Smatrao je svojom dužnošću upozoriti nas, ali nitko nije slušao. Danas se njegova upozorenja čine proročanskima. Nastavili smo koračati putem katastrofe koju nam je on zacrtao." Ili, kako piše Eliot A. Cohen u Atlanticu krajem veljače ove godine, taj stari Solženjicinov govor na Harvardu bio je oštra kritika zapadnog liberalizma koju danas treba još pozornije čitati i još hitnije shvatiti.