Je li Francuska spremna za lijevo-desnu koaliciju

Samo pedesetak dana uoči prvog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj nitko ne vidi tko će od troje vodećih kandidata skupiti dovoljno glasova birača da uđe u drugi krug. Birači su pomalo umorni od predsjednika Jacquesa Chiraca i njegovih stranačkih kolega, premijera Dominiquea de Villepina i ministra unutarnjih poslova i predsjedničkog kandidata Nicolasa Sarkozyja, a ponajviše od njihove elitističke politike.
No čini se da im se ne mili ni ono što im nudi kandidatkinja socijalista Segolene Royal. Prema najnovijim istraživanjima javnog mnijenja, Sarkozy i Royalova vode mrtvu utrku s otprilike 28 posto potpore birača. Ako uspiju zadržati ovakav rejting i uđu u drugi krug, Sarkozy bi pobijedio, i to sa 50,5 posto glasova, a Segolene Royal za dlaku bi izgubila. No do 6. svibnja, kada je predviđen drugi krug izbora, može doći do promjena, to više što je riječ o beznačajnoj razlici.  

U međuvremenu, u trku su ušli još neki igrači koji bi mogli pomrsiti račune dvjema tradicionalno najjačim strankama. To se ponajprije odnosi na Françoisa Bayroua, kandidata Unije za francusku demokraciju (UDF) čiji je rejting u vrlo kratkom razdoblju narastao sa 7 na 19 posto. Predsjedničkih ambicija ima i lider ekstremno desne Nacionalne fronte Jean-Marie Le Pen koji tvrdi da će ući u drugi krug i da će mu protivnica biti Segolene Royal.  Za razliku od Bayroua, Le Penove perspektive da postigne ono o čemu govori ipak su skromne  od prosinca prošle godine popularnost mu se opada. Tada je imao podršku 17 posto Francuza, a sada ima tek nešto više od 11 posto.
Kandidata ima još, no oni gotovo nisu vrijedni spomena. Ipak, neki komentatori tvrde da bi do 16. ožujka, kad je posljednji rok za isticanja kandidatura, moglo biti još iznenađenja. Tvrde da bi se kao nezavisni kandidat mogao pojaviti sadašnji predsjednik Jacques Chirac kojemu Nicolas Sarkozy, iako pripadaju istoj stranci, nije nimalo po ukusu. No Chirac je nedavno opovrgnuo mogućnost da se uključi u utrku objavivši da razmišlja o tome što će raditi kad prestane biti političar.

Segolene Royal, koju već mnogi nazivaju i "damom u crvenom", sebe pokušava promovirati kao modernu, nekonvencionalnu političarku koja nudi svježe i dosad neeksploatirane ideje. Kampanju vodi putem interneta, obraća se mladima nudeći im više posla i bolje zarade. Minimalne plaće ona bi podigla sa 250 na čak 1500 eura, a umirovljenicima obećava povećanje mirovina 5 posto. Izdašna je i u socijalnim projektima, a njih bi financirala ekonomskim rastom od 2,5 posto godišnje, i to u idućih pet godina.
No magazin Economist procijenio je da se iza pokušaja da izgleda svježe i drukčije zapravo krije zastarjela politička doktrina koju su odavno napustile sve europske socijalističke stranke.  
Usto, Royalova je vrlo loše počela kampanju, s cijelim nizom ozbiljnijih gafova. Među ostalim, njezin suprug i tajnik Socijalističke stranke François Hollande kampanju je pokušao iskoristiti za promoviranje nekih političkih smjernica lijevog krila stranke. No ona je na kraju ipak uspjela konsolidirati kampanju objavljivanjem "predsjedničkog pakta"  koji se obraća najugroženijim biračima.

Nicolas Sarkozy dobro je započeo kampanju, analitičari tvrde da je ponudio neke za konzervativnog političara začuđujuće svježe i atraktivne ideje. Usto, čini se da je upravo time privukao popriličan broj neopredijeljenih birača koji su uglavnom, na prijašnjim izborima, bili skloniji socijalistima.  Njih su ponajprije privukla obećanja da će ukinuti oporezivanje prekovremenog rada, da će zaposlenima omogućiti da izaberu kad će u mirovinu, da će pomoći beskućnicima, a korisnicima socijalnih stanova omogućiti da svoje domove otkupe po povoljnoj cijeni. No atraktivan je i desnije usmjerenim biračima, osobito onima koje iririta prevelik broj imigranata.  Tko ne voli Francusku može otići  kazao je na jednom skupu misleći na uvođenje reda i zakona u predgrađa prepuna imigranata.

No usprkos relativno čvrstim pozicijama Royalove i Sarkozyja, njihove stranke zabrinute su zbog "trećeg čovjeka", Françoisa Bayroua, čija je ideja o premošćivanju povijesnoga jaza  između konzervativne i liberalne opcije u kratko vrijeme privukla dosta birača. Bayrou ide i korak dalje, prema parlamentarnim izborima sazvanima za lipanj, i to s obećanjima da će formirati vladu kojoj će na čelu biti premijer iz redova socijalista. Njegova je teorija da je Francuska u neprestanoj krizi zato što nakon izbora nova vlada uništava sve što je učinila prethodna.  
Bivši direktor MMF-a Michel Camdessus poslao je otvoreno pismo kandidatima u kojem je napisao da bi Francusku, razočaranu u sve dosadašnje vlade, mogla spasiti koalicijska vlada poput one u Njemačkoj, što bi u slučaju izjednačena rezultata bilo najlogičnije. No pitanje je je li zemlja spremna okrenuti novu stranicu.