Ivo Sanader: S novim mandatom dulje šef od Tuđmana

Trebalo bi se dogoditi čudo pa da Ivo Sanader danas ne bude četvrti put izabran za šefa HDZ-a. Kad je unutarnjim sukobima izmrcvarena stranka birala nasljednika Franje Tuđmana, Sanader je, zahvaljujući svojoj ambiciji i snažnoj potpori veterana Luke Bebića, Vladimira Šeksa, Andrije Hebranga i Ivana Jarnjaka, uletio u igru kao “autsajder”.

Nije da je bio nepoznat, iza njega su već bile godine na visokim dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu znanosti, Uredu predsjednika RH. No, malo bi se tko tih godina kladio na Sanaderovu dugovječnost na čelu HDZ-a. Sad se vidi, međutim, da je takva kladionica postojala, danas bi onome tko je tada riskirao, bila puna vreća dukata. Kad mu, pak, 2012. istekne četvrti mandat na čelu stranke, na predsjedničkoj će dužnosti imati dvije godine više staža od Franje Tuđmana, utemeljitelja i karizmatičnog vođe HDZ-a, kojega je s tog mjesta odnijela bolest.
Četiri godine na čelu HDZ-a i Vlade, koje su još pred Sanaderom, pune su izazova.

Neki se vide, a neki će se tek otkriti. Stranački prioritet će mu, svakako, biti daljnje pomlađivanje vodstva stranke, u kojemu je već sada nekoliko lica, poput Gordana Jandrokovića, Biance Matković, Damira Polančeca ili Darka Milinovića, koja do prije četiri godine šira javnost nije poznavala. Neposredni lokalni izbori u svibnju 2009. prvi su veliki izazov.

U svjetlu rezultata koje postignu HDZ-ovi kandidati mjerit će se vjerodostojnost i popularnost državne vlasti predvođene Sanaderom. Paralelno s time, a posebno tijekom ove godine, odvijat će se pregovori s EU, koje Sanader, nakon dugotrajnog zastoja, želi okončati do jeseni 2009. Uspije li u tome, formaliziranje članstva u EU bit će tehničko pitanje vremena u kojemu je moguće dobiti ratifikaciju u svim parlamentima zemalja članica.

Ukrcavanje u europski vlak prioritet je svih prioriteta Sanaderova mandata, kako na čelu Vlade, tako i na čelu stranke. Kad pregovori ne bi bili zaključeni u roku iza kojeg je on osobno stao, taj bi neuspjeh mogao postati zametak njegova pada. Uspjeh u pregovorima i što je moguće brža ratifikacija hrvatskog pristupnog ugovora, pak, bili bi temelj njegova daljnjeg napredovanja.

U tom bi slučaju, ako bude htio, i peti mandat na čelu HDZ-a dobio bez teškoća. Imao bi razloga sanjati još jednu HDZ-ovu pobjedu na parlamentarnim izborima, a sebi bi mogao otvoriti teren za nastavak karijere hrvatskog zastupnika, ali u Europskom parlamentu.