Lijepo uređene okućnice, uzorana i zasijana polja svjedoče o sanskome naselju Kijevo u BiH, mjestu radišnih ljudi. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Ive Komljena plijeni ljepotom. Iako je u trećoj životnoj dobi, ima puno posla, ali i volje pa sve stigne, piše Vecernji.ba.
Nakon povratka iz Njemačke, iščekujući mirovinu, obnovio je obiteljski posjed na kojem je odrastao sa sedmero braće i sestara. Kaže, odmara uz rad u svome raju na zemlji, kako naziva imanje. Sve je počelo od malih nogu, po uzoru na majku koja je živjela i radila isto što i Ivo danas, gazeći treću životnu dob, umjesto u staračkome domu, na svome gospodarstvu. Ivo, uz pet muznih krava i ovce, drži i nekoliko različitih vrsta peradi te paune koji su ukras sanskoga Kijeva. Za njih Ivo kaže da su mirne, plemenite životinje.
– Ponosno se šepure, ukras su, ne moj, nego cijeloga naselja. Privlače pozornost prolaznika i imat ću ih još – priča nam Ivo.
Na njegovu posjedu, skupa s paunima vrijeme provode đuđe, guske, patke, ćurke, morke, fazani. Radišni Ivo skrbi o više od 120 životinja. Od peradi koja boravi na otvorenome, pod raskošno rascvjetalim stablima starih sorti voća, Komljen prikuplja i jaja, od kojih su neka i zelene boje. Postala su poznata ne samo u selu, nego i šire.
– Imam kokoši koje nesu zelena jaja. Za njih kažu da su ljekovita, ali ja ne znam. Nisam bolestan pa ih ne trošim, ali narod ih uzima, kažu kako su dobra za masnoću i šećer, priča nam Ivo dodajući – bolje i to nego lijekove.
Po dvorištu Komljanovih šepure se paunovi, šeću se kokoši, uzgajaju koze, ovce, uzgaja stoka, prodaje mlijeko, bavi se poljoprivredom i zarađuje za život. Puno je posla koje se ovdje mora napraviti, bez obzira na godišnje doba.
– Dobro i lijepo se živi, raditi se mora, kriza je. Ne radim samo ja, ima ljudi koji još rade. Može se živjeti od ovoga. Prodaš jaja, janje, mlijeko. Zaradi se solidno. Nisam dužan, ne dižem kredite i odmah je dobro – veli nam Komljan. A za desetke životinja na Komljenovu gospodarstvu hrana se ne kupuje nego proizvodi. Posijao je Ivo zob, travu, 15 duluma kukuruza... Priča nam kako prilikom kosidbe ili drugih radova koji iziskuju još radne snage u pomoć priskoče kolege.
– Pomažemo jedni drugima. Vrijedan je ovdje narod – kaže Komljan. Bez obzira na količinu posla, Ivo ne ide na godišnji odmor jer se ovdje najbolje i odmara.
Nemislim da mogu lijecit gluparije.