Hrvatski i australski geofizičar, profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu, Hrvoje Tkalčić podijelio je na svom Facebook profilu fascinantnu priču o otkriću fosilnog lokaliteta Tanis u Sjevernoj Dakoti, koji pruža nevjerojatan uvid u posljednje trenutke dinosaura prije 66 milijuna godina. „Otkriće kratera Chicxulub činilo se kao konačno rješenje za izumiranje dinosaura. Imali smo neosporan dokaz: asteroid je udario, svijet je gorio, sunce je nestalo u oblaku prašine i dinosauri su izumrli. Bila je to jednostavna, dramatična priča o iznenadnoj katastrofi“, piše profesor.
Međutim, znanost se ne zaustavlja na jednostavnim odgovorima. „Godinama kasnije, preokret se dogodio ne iz Yucatána, već iz prašnjavog dijela prerije u središtu Sjeverne Amerike“, dodaje.
Tanis je močvarno riječnog ušće na obali toplog tropskog mora, današnja Sjeverna Dakota, koje je prije 66 milijuna godina bilo dom raznim vrstama. „Zamislite da ste riba u plitkoj rijeci tog sudbonosnog dana. Sve je tiho i savršeno, a onda u djeliću sekunde tlo počinje silovito tresti, voda nestaje, a vi letite deset metara iznad korita rijeke, zajedno s drugim ribama, žabama, pa čak i dijelovima dinosaura. Dok još letite, s neba počinje padati kiša sitnih staklenih projektila, mikrotektita, koji se zaglavljuju u škrgama riba i u ustima dinosaura“, stoji u objavi.
Paleontolog Robert DePalma, specijalist za fosile dinosaura iz kasne krede, otkrio je Tanis, dok je profesor Tkalčić bio među znanstvenicima koji su proučavali lokalitet. „Tanis nije samo fosilni lokalitet. Tanis je ‘snimka’ prvih sat vremena apokalipse. Kao da je netko pritisnuo ‘record’ u trenutku kad se nebo srušilo“, ističe profesor.
Jedan od ključnih dokaza pronađenih u Tanisu su mikrotektiti, sitne staklene kuglice izbačene prilikom udara asteroida u Yucatánu. „Ribe su doslovno udahnule krhotine udara unutar sat vremena od samog udara. To potvrđuje da je njihova smrt bila gotovo trenutna“, objašnjava. Znanstvenici su identificirali da je smrtonosni val koji je ubio ribe bio seš (stojni val u riječnom koritu) pokrenut seizmičkim valovima, a ne tsunami. „Globalnom tsunamiju trebalo bi najmanje 7–17 sati da stigne do Tanisa. Ribe su umrle satima prije nego što je tsunami mogao doći. To je savršeno u skladu s seizmičkim valovima koji su stigli deset minuta nakon udara“, kaže.
„Udar asteroida generirao je mega-potres magnitude između 10,0 i 11,5 - desetak do tisuću puta snažniji od najvećih modernih potresa. Staklene kuglice pale su s neba 15–20 minuta nakon udara, a jesetre su ih udahnule dok su još bile žive. Dokazi opisuju zastrašujuću sliku gotovo trenutne kataklizme koja se protezala cijelim proto-američkim kontinentom.“ Ipak, postavlja se pitanje o ulogama drugih katastrofa tog razdoblja. „Što je s masivnim vulkanskim erupcijama u Indiji koje su se događale u isto vrijeme? Je li moguće da su ta dva događaja bila povezana?“, piše profesor, najavljujući istraživanje nove hipoteze.