Iskra nemira na ulicama i na društvenim mrežama ne smije prerasti u požar

Ovu zemlju vam ne damo! Kontra mraku, kontra sili, neke su od ključnih poruka koje su jučer odaslane s ulica Zagreba, Zadra, Pule i Rijeke, na prosvjednim skupovima tisuća ljudi okupljenih u antifašističkim marševima s ciljem, kako je to kratko sublimirao jedan od govornika, izlječenja ovog društva od kuge 20. stoljeća, a to je kuga fašizma. Okidač za ove skupove bio je, kako navode, porast nasilja i govora mržnje u javnom prostoru, manifestiranih putem cijelog niza mučnih događaja posljednjih tjedana i mjeseci, uključujući i sprečavanje održavanja kulturnog festivala u Benkovcu ovog ljeta i upad maskiranih huligana koji su izvikivali ustaške parole na događajima u organizaciji srpske manjine u Zagrebu i Splitu. Nazivali taj niz događaja fašizacijom ili to smatrali pretjeranim, teško je osporiti normalizaciju ekstremističkih stavova te sve izraženiji pritisak jednog dijela društva na slobodu izražavanja i kulturna prava. U javnom prostoru sve češće mogu se vidjeti i čuti fašistički simboli i parole, uključujući uzvikivanje ustaškog pozdrava u Saboru te javne istupe političara u kojima se relativizira ideološko nasljeđe NDH.

Unatoč deklarativnim osudama, odgovor institucija na sve spomenute događaje ostao je fragmentiran, a sankcije rijetke i nedosljedne. Dok iz Vlade negiraju radikalizaciju, tisuće ljudi na ulicama jučer su im poručile suprotno, zapravo, društvene su tenzije dodatno eskalirale. Okupljanja su uoči početka marša pokušavali omesti deseci huligana koji su bacali petarde i dizali desnicu u fašistički pozdrav, spremni objaviti rat svakome tko se s njima ne slaže. Dan ranije ultradesničari su prosvjedovali ispred doma saborske zastupnice Dalije Orešković, nazivajući je Jugoslavenkom. Gori i u virtualnom svijetu, nakon hospitalizacije časne sestre u Zagrebu. Društvene mreže, naime, preplavile su neprovjerene tvrdnje i interpretacije, a događaj se unaprijed kvalificira kao napad migrantskog počinitelja, uz navođenje navodnih vjerskih motiva i uzvika koji su se, navodno, čuli prilikom incidenta.

S obzirom na to da za takve tvrdnje trenutačno ne postoje javno dostupni dokazi ni potvrde policije ili bilo koje druge odgovorne institucije, treba im pristupati s krajnjim oprezom. To, međutim, nije slučaj. Mjerodavni s Markova trga, umjesto negiranja stvarnosti, moraju prihvatiti odgovornost za svako svoje činjenje i osobito nečinjenje i krenuti sa smirivanjem tenzija, pothitno. No odgovornost je, dakako, i na svakom pojedincu. Iskra nemira u virtualnom svijetu, kao i na ulicama, vrlo lako može, ali ne smije prerasti u požar čije bi posljedice po hrvatsko društvo mogle biti nesagledive.