Predstavili nove rakete: one su noćna mora za Trumpovu armadu

U trenutku rastućih regionalnih napetosti i stalnih prijetnji izraelskih i američkih udara, Iran demonstrira novu fazu modernizacije svoje protuzračne obrane predstavljanjem pomorske verzije rakete Sayyad 3-G. Tijekom pomorskih vježbi „Smart Control“ u Hormuškom tjesnacu, Iranska revolucionarna garda pokazala je sposobnost vertikalnog lansiranja dalekometnog projektila s ratnog broda, čime je dodatno ojačala koncept slojevite obrane i pomorskog odvraćanja. Demonstracija nije bila samo tehničke prirode, već i politička poruka da Teheran ubrzano jača zaštitu svojih strateških morskih pravaca i ratne flote u osjetljivom području kroz koje prolazi velik dio svjetske trgovine energentima.

Iranska revolucionarna garda objavila je video lansiranja pomorske verzije protuzračne rakete Sayyad 3-G s broda „Sayyad Shirazi“, tijekom vježbi provedenih u Hormuškom tjesnacu. Riječ je o novoj varijanti rakete iz obitelji Sayyad, koja predstavlja okosnicu iranskog sustava protuzračne obrane dugog dometa. Ova verzija lansira se vertikalno, što znači da plovilo ne mora mijenjati smjer kako bi zahvatilo cilj. Vertikalno lansiranje omogućuje reakciju u svim smjerovima, smanjuje vrijeme odgovora i povećava preživljavanje broda u slučaju iznenadnog napada.

Prema dostupnim podacima, Sayyad 3-G djeluje s visina do 30 kilometara i postiže brzinu do približno 6700 kilometara na sat, odnosno oko 5,5 Macha. Velika brzina ključna je jer presretačka raketa mora biti znatno brža od mete, osobito u slučaju borbenih zrakoplova, krstarećih projektila ili bespilotnih letjelica. Njezin maksimalni domet procjenjuje se na oko 150 kilometara, što omogućuje stvaranje obrambenog pojasa velikog radijusa oko plovila ili pomorske formacije.

Sustav nije samostalan, već djeluje unutar integriranog, umreženog protuzračnog obrambenog sustava pod jedinstvenim zapovjedništvom i kontrolom. To znači da raketa prima podatke s radara i senzora drugih platformi – kopnenih, pomorskih ili zračnih – čime se povećava preciznost i sposobnost ranog otkrivanja ciljeva. Iran posljednjih godina razvija koncept slojevite obrane koji uključuje sustave kratkog, srednjeg i dugog dometa, poput Bavar-373 i drugih domaćih rješenja, a Sayyad 3-G predstavlja pomorsku komponentu tog koncepta.

Iranski mediji navode da ova raketa stvara protuzračni „kišobran“ promjera do 300 kilometara, čime ratne brodove pretvara u svojevrsne mobilne platforme protuzračne obrane. Iako je taj broj vjerojatno maksimalna teorijska pokrivenost u kombinaciji s drugim sustavima, jasno je da Sayyad 3-G značajno podiže razinu zaštite iranskih plovila, osobito u osjetljivim vodama Perzijskog zaljeva i Hormuškog tjesnaca.

Sayyad 3-G temelji se na ranijoj verziji Sayyad-3, koja je razvijena za kopnene sustave srednjeg i dugog dometa, a neki vojni analitičari smatraju da konstrukcijski vuče podrijetlo iz iranskih modifikacija starijih američkih i ruskih tehnologija, uključujući elemente sustava SM-1 i ruskih projektila. Nova pomorska varijanta prilagođena je vertikalnim lansirnim modulima na ratnim brodovima, što predstavlja tehnološki iskorak za iransku mornaricu.

Ovo lansiranje označeno je kao prva operativna upotreba iranskog dalekometnog, vertikalno lansiranog protuzračnog sustava s mora. Time Iran demonstrira sposobnost da svoje ratne brodove integrira u širi nacionalni sustav zračne obrane, čime jača odvraćanje i smanjuje ranjivost na moguće zračne udare. U strateškom smislu, riječ je o pokušaju balansiranja tehnološke nadmoći zapadnih zračnih snaga kroz razvoj domaćih, mobilnih i umreženih obrambenih rješenja koja bi u slučaju sukoba mogla otežati operacije protivničkog zrakoplovstva i projektila.