Informatizirani neznalice stisnu gumb pa što izleti, izleti

Zamislite da Andrej Plenković ode u službeni posjet, recimo, Tajlandu. Svečano ga dočekaju na crvenom tepihu, vojska puca u zrak, a domaćini ga pozdrave visoko uzdignutom desnicom kličući “za dom spremni”. Nakon što bi naš premijer došao k sebi, zbunjeno bi mu objasnili da su na Wikipediji pročitali kako je to stari hrvatski pozdrav.

Ili da predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na zabačenom motrilištu u afganistanskim gudurama puste “Hej, Slaveni”, a zapovjednik salutira desnom šakom čvrsto stisnutom uz čelo govoreći “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Pa kad vidi zaprepašteno lice, počne joj objašnjavati da su na YouTubeu pogledali dokumentarac o Titu kako bi se informirali o Hrvatskoj.

Baš se takva nezgoda dogodila vrijednoj školi u Čepinu.

Ugostili su predstavnike njemačkog veleposlanstva i Goethe-Instituta iz Zagreba, pokrovitelje svog obrazovnog programa, i odlučili ih počastiti intoniranjem njemačke himne. Za to su mudro zadužili domara koji je otišao na YouTube, utipkao “njemačka himna” i to im pustio. Nije pročitao mala slova na videu. A pisalo je da se prve dvije kitice, koje počinju s “Deutschland, Deutschland über alles” (Njemačka iznad svega) ne pjevaju od Hitlerovih vremena.

Nakon Drugog svjetskog rata pjeva se samo treća strofa himne, a počinje puno prikladnijim riječima “Einigkeit und Recht und Freiheit” (Jedinstvo, pravda i sloboda).

Ne možemo zamisliti užas Nijemaca kad se u auli škole zaorilo “Deutschland, Deutschland über alles”, u njihovoj domovini kazneno djelo. Dobro da nije nekome srce otkazalo. U školi su se hitro ispričali i izgrdili domara, a gosti su prihvatili ispriku jer nije bilo namjerno. Jer tko bi znao za zapetljanciju oko njemačke himne?

Pa, odgovor bi mogao glasiti: obrazovana osoba. Igrom slučaja baš je u Čepinu 1896. rođen Josip Horvat, možda najveći hrvatski novinar 20. stoljeća. On je već od 1933., od Hitlerova dolaska na vlast, neumorno objašnjavao hrvatskim čitateljima da Führer vlada voljom i umovima Nijemaca i da ga je čitav narod spreman slijediti u nacionalnu i europsku katastrofu.

Da, nekad su ljudi u Hrvatskoj mogli jasno vidjeti budućnost, a danas ne mogu vidjeti ni prošlost. Što se, izgleda, potiče jer zašto bi inače Ivan Vrdoljak iz HNS-a, braneći izbacivanje nastave povijesti iz strukovnih škola, nedavno rekao: “Što će zidarima povijest”. A domarima, treba li njima povijest? STEM je čarobna riječ koja posvuda odzvanja i nema dana da ne iskoči s nekog medija. STEM – akronim za engleske riječi science, technology, engineering i mathematics (tj. znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) – predstavlja se kao rješenje svih problema.

Budućnost je u biotehničkom, tehničkom, biomedicinskom i prirodnom području pa njih treba forsirati, a zastarjele društvene i humanističke fakultete treba smanjiti, ako ne i ukinuti. Ne trebaju nam razmišljanja i ideje o društvu, čovjeku i povijesti. Akceleratori, Bunsenovi plamenici, centrifuge, čipovi, diferencijalna geometrija, elektronski sklopovi, mikroskopi, Petrijeve zdjelice, epruvete i tenzorski račun riješit će sve probleme. Čepin je mali pa je i zaborav povijesti tamo mali. U Zagrebu je neizmjerno veći.

Probajte naći na Mirogoju počivalište Josipa Horvata, liberalnog političkog mislioca i pisca, protivnika nacizma i boljševizma, neomiljena od vlasti i NDH i Jugoslavije. Nije imao djece, a Hrvatsko novinarsko društvo nije bilo briga pa mu je grob preprodan i ploča uklonjena.

Samo zahvaljujući benevolenciji novih vlasnika ostao je minijaturni spomen na njega, u donjem lijevom kutu nove nadgrobne ploče, mikroskopske veličine. To nije gubitak onima koji barataju mobitelima, ali nisu došli dalje od YouTubea; znaju se kladiti online, a o prošlosti se informiraju iz hollywoodskih filmova i Wikipedije; ne mogu pročitati ništa duže od statusa na društvenoj mreži, a u školi ih nisu naučili razliku između istine i laži – jednom riječi, informatiziranim neznalicama.

Škola u Čepinu doista jest škola budućnosti. Informatizirana je. Ima kompjutor, internet i zvučnike. Ne moraš ništa znati o filozofiji, umjetnosti i povijesti. Moraš samo znati stisnuti gumb. I, gle čuda, iskoči ti Hitler.