Ostanu li živjeti u svojoj zemlji, današnji petnaestogodišnjaci mogu računati da će tijekom svoga radnog vijeka u Hrvatskoj ostvariti oko 35 godina radnog staža, slično kao u Bugarskoj i Grčkoj. Prosječno trajanje radnog vijeka najniže je u Rumunjskoj i Italiji, lagano ispod 33 godine, a najbolje u Nizozemskoj i skandinavskim zemljama, od 42 do 44 godine. Njemačko tržište rada današnjim će 15-godišnjacima omogućiti da do odlaska u mirovinu ostvare 40 godina radnog staža, dok je prosjek EU 37,2 godine. Očekivano trajanje radnog vijeka novi je proizvod Eurostata kojim se mjeri i opisuje stanje na tržištu rada pojedine članice EU i širega europskoga gospodarskog prostora. On ne pokazuje koliko građani moraju raditi da bi ostvarili pravo na mirovinu, već što se stvarno događa na tržištu i kakva je uspješnost nekog gospodarstva i društva.
Dobiveni podaci pokazuju da je kadrovska politika hrvatske Vlade i dalje loša bez obzira na rekordnu zaposlenost i povijesno nizak broj nezaposlenih evidentiran pri zavodu za zapošljavanje. Hrvatska se prema očekivanom trajanju radnog vijeka nalazi među tri najlošije članice EU, a po stopi sudjelovanja u radnoj snazi od 54 posto među četiri najlošije. Istraživanje radne snage ne mjeri samo formalnu zaposlenost već prati i radnu aktivnost svih odraslih osoba u zemlji (u dobi od 15 do 89 godina) te je dovoljno da netko aktivno traži posao ili radi jedan sat tjedno za plaću ili obiteljsku korist da bi dobio plusić, odnosno da bi ga se vodilo kao aktivnu osobu. Uz formalno zaposlene, prati se, dakle, radna aktivnost učenika, studenata i umirovljenika. Usporedbe radi, u najlošijoj zemlji, Italiji, aktivna je svaka druga odrasla osoba, u Sloveniji je 59 posto aktivnih, Češkoj 61 posto, Njemačkoj 62 posto, a u najradišnijoj Nizozemskoj 69 posto.
Hrvatska loše stoji ponajprije zbog goleme populacije neaktivnih osoba. U prvome ovogodišnjem tromjesečju Državni zavod za statistiku zabilježio je jedan milijun i 517 tisuća neaktivnih odraslih osoba, koje nisu radile ni jedan sat tjedno, a jedino se grad Zagreb nalazi unutar prosječne europske stope aktivnosti. Ipak, stopa aktivnosti (72 posto) i stopa zaposlenosti (68 posto) u populaciji do 64 godine znatno se popravlja, ali smo i dalje lošiji od Slovenije i bitno ispod srednjoeuropskog kruga zemalja. Problem je i što sezonski poslovi ne nude radni kontinuitet, poslovi su rezervirani za slabije obrazovane, žene su često izvan tržišta rada, a veliku ulogu igra i siva ekonomija.
Istraživanje radne snage Europske unije (EU-LFS) najveće je europsko istraživanje uzorka kućanstava koje pruža tromjesečne i godišnje rezultate o sudjelovanju u radu osoba u dobi od 15 i više godina, kao i osoba izvan radne snage. Temelji se na istim ciljanim populacijama i koristi iste definicije u svim zemljama, što znači da su rezultati usporedivi među zemljama. Svako tromjesečje provodi se oko 1,2 milijuna intervjua u zemljama sudionicama kako bi se dobile statističke informacije.
Trajanje radnog vijeka izračunava se korištenjem stopa sudjelovanja u radnoj snazi i tablice životnog vijeka iz demografske statistike. Za muškarce je lani očekivano trajanje radnog vijeka u EU u prosjeku bilo 39,2 godine, s najkraćim trajanjem u Rumunjskoj (35,9), Hrvatskoj i Bugarskoj (svaka po 36 godina). Što se tiče žena, prosječno trajanje radnog vijeka u EU bilo je 35 godina, Hrvatska je imala 33,6 godina.