Hrvat se obrušio na život u Njemačkoj: 'Truju nas, robujemo, plaćamo stan do smrti'

U popularnoj Facebook grupi “Balkanci u Njemačkoj” razvila se žustra rasprava nakon objave jednog Hrvata koji već osam godina živi u Njemačkoj i tvrdi da ta zemlja nije ni približno onakva kakvom se često prikazuje – uređenom, bogatom i punom prilika. Njegov dugi i ogorčeni post, koji je brzo postao viralan, prikupio je stotine komentara i reakcija, a mnogi su u njemu prepoznali vlastito iskustvo.  Autor je odmah na početku naglasio kako govori “iz vlastitog iskustva” te da ne razumije zašto mnogi u grupi idealiziraju život u Njemačkoj. “Možda je samo financijski dio bolji, ali nije ni to toliko drastična razlika jer su ovdje i troškovi veliki”, napisao je. Najviše je kritizirao prehranu, koju je nazvao “industrijskim otpadom”.

“Hrana u Njemačkoj je loša. Ne vjerujem da postoji država u Europi koja više truje svoje građane. Okus mesa kao da žvačem plastiku. Zemlja koja nema svoju nacionalnu kuhinju, čemu se može nadati? Njihov kulinarski vrhunac je ‘fertige pizza’ od tri eura ili bratwurst na jeftinom kuhalu iz Lidla”, poručio je. Nakon hrane, osvrnuo se na posao i radne uvjete, tvrdeći da su radnici iz istočne Europe u Njemačkoj “moderni robovi”: “Ne znam može li itko biti zadovoljan na poslu gdje si u osnovi samo broj. Posvuda digitalna kontrola, pauza se mjeri u minutu, a radnika uvijek fali. Nijemci su na bolovanju, mi radimo za troje. Od naših se očekuje da šute, sagnu kičmu i kimaju glavom bez pitanja.”

Posebno ga je zasmetalo pitanje stanovanja: “Dolazimo iz krajeva gdje većina ima riješeno stambeno pitanje, a ovdje si do smrti podstanar. Plaćaš stanarinu koja pojede pola plaće, a garsonijera od 31 kvadrat u blizini Freiburga košta 430 tisuća eura. Ljudi su ovdje navikli da djecu pošalju roditelje u starački dom čim više nisu radno sposobni. Sve se svodi na novac.” Autor je kritizirao i društvene promjene: “Država razgrađuje obitelj, u vrtićima djecu uče da preispituju spol i da mogu birati što žele biti. Najlakše je lagati samome sebi i kititi se perjem koje nije tvoje. Da sam znao prije osam godina da je ovo Njemačka koja nam se predstavlja kao obećana zemlja, nikada ne bih došao ovdje.”

Njegova objava izazvala je pravu lavinu komentara. Jedan korisnik mu je poručio: “Ako ti je toliko loše, zašto si još uvijek tu? Nitko te ne drži, spakiraj kofere i vrati se.” Drugi su mu spočitnuli da pretjeruje i da su njegova iskustva subjektivna: “Njemačka je ogroman pojam, nije isto živjeti u centru Münchena u sobi za 800 eura i u manjem mjestu gdje imaš svoj mir i kuću. Ovisi gdje si i što radiš.” Bilo je i komentara koji su pokušali opravdati stroge radne uvjete: “Mjerenje pauze u minutu? Plaćaju te da radiš, a ne da sjediš pola smjene. Ovdje imam garantiranu pauzu, nitko ne gleda par minuta, mogu izaći zapaliti i otići na WC kad trebam. Financijski je bolje nego doma, ali kako si posložiš – tako ti je.”

Neki su priznali da autor nije posve u krivu: “U svemu ima dosta istine, svi to znamo. Jedino se ne mogu naviknuti na hranu, ništa im nije ukusno”, napisala je jedna korisnica, dok je drugi dodao: “Paradajz plastičan, krastavac se zacrni već sutradan, meso smrznuto, uvozno – najčešće argentinsko. To su tri stvari koje sam uočio odmah.” Jedan komentar posebno se izdvojio jer je pokušao sagledati širu sliku: “Njemačka vas zadrži na legalan način. Nakon prve plaće već možete uzeti auto na kredit od 30 tisuća eura, s drugom plaćom dignuti keš kredit i eto sigurnog radnika na sedam godina. Sve izgleda uređeno, ali zapravo vas sustav elegantno veže.”

Neki su, pak, pokušali unijeti dozu optimizma. “Ovdje mogu kupiti bolju hranu nego doma, radim u struci, gradimo kuću, djeca imaju bolje mogućnosti. Sve se može kad hoćeš raditi”, napisala je jedna korisnica. Drugi je dodao: “Živim ovdje 50 godina, ne trebaju mi veze, znam svoja prava. Nedostaje mi sunce, ali imam svoj mir.” U komentarima se oglasio i korisnik koji već desetljećima živi na Zapadu: “Radio sam u Nizozemskoj, gazda je stajao na kapiji i mjerio pauze u minutu, bez sendviča i cigarete. Sad je lakše jer sam naučio reći svoje. Ali bez obitelji i prijatelja dani su isti, život prolazi brzo i ništa se zapravo ne događa.”Dok su jedni tvrdili da je autor prekritičan, drugi su mu zahvaljivali što je “napisao istinu koju mnogi prešućuju”. “Tako je to, svi znamo, ali šutimo”, napisao je jedan član grupe. Drugi je bio još izravniji: “Sve si u pravu.”