Hrpa gradiva i pritisak da budu odlični, naravno da ne vole školu

Hrvatski učenici u dobi od 11, 13 i 15 godina zadovoljni su životom, lakše komuniciraju s roditeljima od vršnjaka u svijetu, imamo i nizak udio 15-godišnjaka koji ulaze u spolne odnose, ali zabrinjavajuće su kod dijela tinejdžera štetne navike poput pijenja i pušenja, loših prehrambenih navika, slanja zlobnih poruka vršnjacima te osobito to što jako malo djece voli školu. Na zadnjem smo mjestu među 45 zemlja sa samo 5% 13-godišnjaka koji jako vole školu.

Pokazuje to međunarodno istraživanje o zdravstvenom ponašanju učenika (HBSC). U usporedbi s drugim zemljama, imamo ispodprosječan udio djece koja su ocijenila potporu svojih učitelja visokom. Samo je 26% djevojčica i 45% dječaka od 15 godina navelo da ima visoku potporu nastavnika, zbog čega je Hrvatska tek na 32. mjestu. Učenici se žale i na veliko opterećenje školskim obvezama. Istraživanje na reprezentativnom uzorku učenika u Hrvatskoj proveo je tim stručnjaka na čelu s dr. sc. Ivanom Pavić Šimetin.

Sve nezadovoljniji

U izvješću o zdravstvenom ponašanju učenika Hrvatski zavod za javno zdravstvo navodi da se većina teškoća s kojima se adolescenti susreću često manifestira kao problemi u školi, u kojoj provode puno vremena. Pozitivno iskustvo sa školom, ističe HZJZ, temelj je zdravog odrastanja i zaštitni čimbenik za rizična ponašanja. I na međunarodnoj razini istraživači su zamijetili porast rizika u mentalnom zdravlju djece, porast opterećenja učenika i smanjenje udjela djece koji vole školu, te porast nasilja vezanog uz digitalne tehnologije, fizičku neaktivnost djece i nepravilnu prehranu.

– Istraživače u području obrazovanja ne čude ovi podaci jer se pred mlade postavljaju sve veći zahtjevi u pogledu školskih obveza, što rezultira povećanjem doživljavanja pritisaka izazvanih školom te smanjenjem razina sviđanja iskazanog prema školi. Uodnosu na rezultate prije deset godina, takav trend prisutan je u većini zemalja i obilježen padom zadovoljstva učenika, sve slabijim doživljavanjem učitelja kao potpore. Ovakvi podaci pozivaju na akciju i ukazuju da treba kreirati nacionalne politike usmjerene na jasne ciljeve povezane sa psihološkom i zdravstvenom dobrobiti djece i mladih. Ignoriramo li sve to, izlažemo se opasnosti da u silnim nastojanjima moderniziranja škola, kupovanju nove opreme i promjenama kurikula izgubimo najvažnije, zdravlje vlastite djece – govori Josip Burušić, stručnjak za obrazovanje s Instituta Ivo Pilar.

U deset država u kojima 15–godišnjaci imaju najveću potporu učitelja ubrajaju se Azerbajdžan, Albanija, Armenija, Grenland, Kazahstan, Island, Švedska, Danska, Norveška i Malta. Nedavno nam je dječji psihijatar iz zagrebačke Klaićeve bolnice Nenad Jakušić i prije rezultata ovog istraživanja komentirao da kod nas djeca nerado idu u školu.

– Mislim da je za to kriv i kruti pedagoški pristup i ekstenzivno gradivo bez povezivanja sa životom i stvarima koje su djeci i adolescentima bitne. Naravno da onda takvu školu baš i ne vole – kazao je Jakušić.

Najviše posla s djecom imaju dok traje školska godina, a čim prestane škola, kako je rekao, “niti ih boli glava, niti trbuh, niti ih je više ičega strah, svi problemi im nestanu”. Profesorica psihologije Gordana Kuterovac Jagodić slaže se da je djeci gradivo preopsežno i da imaju previše predmeta.

– Čini mi se da školski sustav sve manje odgovara suvremenim potrebama djece, naše škole se još temelje na starim principima poučavanja, a svako dijete ima svoje mogućnosti i granice. Prevelik je naglasak na školskom uspjehu djece i u školama i u nekim obiteljima, smatra ih se neuspješnima ako nisu jako dobri učenici, a naglasak treba biti i na drugim osobinama djece. Neka djeca odustaju od učenja, a oni koji su odlični sebe tjeraju do krajnjih granica, a nije cilj da se mentalno iscrpe prije nego što dođu do fakulteta – kaže Kuterovac Jagodić.

Obroci s obitelji rijetki

Dobro je što više nismo u samom vrhu po udjelu tinejdžera koji piju iako su naši učenici u sve tri dobne skupine zauzeli 13. mjesto po ispijanju alkohola – bili su pijani dva ili više puta u životu. Tako se 30,9% dječaka i 18,7% djevojčica s 15 godina opilo najmanje dvaput u životu. Po postotku 15-godišnjaka koji puše zauzeli smo sedmo mjesto, a 74,8% dječaka i 75,9% djevojčica te dobi nikad nije pušilo.

U prethodnim istraživanjima imali smo veći udio djece pušača, a najviše 15-godišnjaka puši u Bugarskoj i Litvi. Deveti smo s najmanjim udjelom učenika koji doručkuju svaki dan, te nisko na ljestvici po svakodnevnom konzumiranju obroka s obitelji! Dobro je što su naši učenici u trećini zemalja s najvišom razinom fizičke aktivnosti – svaki dan se sat dnevno bave sportom ili šeću. No, više se ne druže uživo, nego uglavnom s prijateljima komuniciraju preko mobitela.

Osma smo zemlja s najvećim udjelom 13-godišnjaka koji su slali drugima zlobne poruke. No, po zadovoljstvu životom koje je u uzlaznom trendu naši učenici su u sredini ljestvice. Spolne odnose s 15 godina imalo je 23,3 % dječaka i 6,1 % djevojčica, što nas svrstava na pretposljednje mjesto.